Dan sećanja na smederevsku tragediju

05. 06. 2010. 22:00

Смедеревска тврђава Фото А. Васиљевић

Sme­de­re­vo – Eks­plo­zi­ja mu­ni­ci­je u sme­de­rev­skoj tvr­đa­vi, 5. ju­na 1941. go­di­ne, za sa­mo ne­ko­li­ko se­kun­di srav­ni­la je go­to­vo ceo grad sa ze­mljom, a pre­ma ne­zva­nič­nim pro­ce­na­ma, u ne­za­pam­će­noj tra­ge­di­ji stra­da­lo je iz­me­đu hi­lja­du i če­ti­ri hi­lja­de lju­di. Od 2400 ku­ća, sa­mo 25 ni­je ošte­će­no, dok su ku­će u preč­ni­ku od de­se­tak ki­lo­me­ta­ra od tvr­đa­ve po­ru­še­ne do te­me­lja, po­da­ci su ta­da­šnje ko­mi­si­je za ob­no­vu Sme­de­re­va. Stra­vič­na eks­plo­zi­ja mu­ni­ci­je ko­ja je u to vre­me la­ge­ro­va­na u drev­nom zda­nju Bran­ko­vi­ća na­pra­vi­la je na tom me­stu kra­ter preč­ni­ka pe­de­set i du­bi­ne oko de­vet me­ta­ra, a na grad se sru­či­lo naj­ma­nje če­ti­ri hi­lja­de to­na ka­me­na iz zi­di­na tvr­đa­ve.

Tog da­na Sme­de­re­vo je za­vi­je­no u cr­no, a do da­nas ni­su po­zna­te mno­ge či­nje­ni­ce. Uzrok eks­plo­zi­je još uvek se na­ga­đa, kao i ko­na­čan broj žr­ta­va. Pret­po­sta­vlja se da je do ne­sre­će do­šlo sa­mo­za­pa­lji­va­njem mu­ni­ci­je, a po­sto­je i ver­zi­je isto­ri­ča­ra o na­vod­noj ko­mu­ni­stič­koj di­ver­zi­ji, za šta ne­ma kon­kret­nih do­ka­za.

Pre­ma iz­ja­va­ma pre­ži­ve­lih i du­go­go­di­šnje isto­rij­ske gra­đe, iz­ve­sno je da je tog kob­nog 5. ju­na bio pi­jač­ni dan u Sme­de­re­vu. Le­po vre­me iz­ma­mi­lo je mno­ge gra­đa­ne na uli­cu, gu­žva u gra­du bi­la je ne­za­pam­će­na. Na ne­sre­ću, u Sme­de­re­vo su tog da­na do­šli i mno­gi me­šta­ni okol­nih se­la, pa i gra­do­va. Pri­ča se da je to bio dan ka­da su sme­de­rev­ski gim­na­zi­jal­ci do­bi­ja­li di­plo­me, a uči­te­lji iz sre­za po­zva­ni da pri­me pla­tu. Se­dam­na­est glu­ma­ca Srp­skog na­rod­nog po­zo­ri­šta iz No­vog Sa­da go­sto­va­lo je u gra­du na Du­na­vu i svi su ov­de na­stra­da­li.

Na že­le­znič­koj sta­ni­ci is­pred sa­me tvr­đa­ve, u put­nič­kom vo­zu 4714 za Ve­li­ku Pla­nu ko­ji je po re­du vo­žnje tre­ba­lo da kre­ne dva mi­nu­ta pre tra­ge­di­je, po­gi­nu­lo je, ne­zva­nič­no, vi­še od 1500 put­ni­ka iz Sme­de­re­va i okol­nih me­sta. Zbog gu­žve i pre­ko­broj­nih put­ni­ka voz je ka­snio ka­ko bi se pri­ka­či­la još jed­na lo­ko­mo­ti­va. Na­ža­lost, svi ko­ji su se ti­ska­li da u žur­bi na­pu­ste Sme­de­re­vo, igrom sud­bi­ne, za­u­vek su osta­li u nje­mu.

Pi­skom lo­ko­mo­ti­ve na že­le­znič­koj sta­ni­ci, si­re­na­ma i lu­pa­njem cr­kve­nih zvo­na, sva­ke go­di­ne tač­no u 14.14 sa­ti grad se na tre­nu­tak „pa­ra­li­še“ u znak se­ća­nja na žr­tve tra­ge­di­je. Ta­ko je bi­lo i ju­če u Sme­de­re­vu, 69 go­di­na na­kon ovog do­ga­đa­ja.

Pa­ra­stos žr­tva­ma pe­to­jun­ske tra­ge­di­je slu­ži­lo je sve­šten­stvo pra­vo­slav­ne cr­kve u Sme­de­re­vu kod Spo­men-ko­stur­ni­ce na sta­rom gro­blju po­dig­nu­te 1942. go­di­ne. Na njoj je ure­za­no 485 ime­na po­zna­tih žr­ta­va, bez ime­na put­ni­ka iz vo­za 4714.

Ju­če su po­lo­že­ni i ven­ci na spo­me­nik „5. jun“, ne­da­le­ko od že­le­znič­ke sta­ni­ce, a pri­re­đen je i pri­go­dan pro­gram uz uče­šće sme­de­rev­skih gim­na­zi­ja­la­ca i grad­skog žen­skog ho­ra „Kir Ste­fan Sr­bin“.

Dan se­ća­nja na žr­tve eks­plo­zi­je naj­pre je na­zvan „Za­vet­ni dan“, po ide­ji ta­da­šnjeg ko­me­sa­ra za ob­no­vu gra­da Di­mi­tri­ja Ljo­ti­ća. Po­sle Dru­gog svet­skog ra­ta pa sve do 1981. go­di­ne do­ga­đaj je no­sio na­ziv „5. jun“, a od ta­da do da­nas „Dan ne­za­bo­ra­va“.

O. Mi­lo­še­vić