Počelo je, počelo

12. 06. 2010. 22:00

S nadom da se za navijače reprezentacije Srbije neće brzo i završiti, u Južnoafričkoj Republici počelo je Svetsko prvenstvo u fudbalu. Prvi put na afričkom kontinentu, za pretežni deo neposrednih učesnika u manje poznatom kutku planete, zavrtelo se kolo sreće da bi se za trideset dana zaustavilo da označi pobednika. Tituli se nadaju mnogi, ali valja verovati da će svi koji su se našli na putu do nje od prve etape pokazivati sportski duh, takmičarski elan i lepotu igre pred milijardama poklonika uz TV prijemnike.

Nema bolje prilike od Mundijala da se shvati šta je fudbal doneo televiziji, a šta televizija njemu. S medijskom euforijom koja trenutno vlada teško da može da se uporedi stanje u dane olimpijade. Ni svi sportovi na igrama zajedno ne mogu da stvore to fanatično raspoloženje, totalnu posvećenost i vrhunsko uzbuđenje kakvo nastaje kad dvadesetdvojica poteraju crno-belu loptu po travnatom terenu između dva gola. „Ulazak“ televizije u košarku, odbojku, tenis, biciklizam, doneo je ogromnu popularnost ovim sportovima i, povratno,učinio ih veoma prestižnim sadržajem u TV ponudi. Fudbal, međutim, suvereno vlada svetom i bez televizije, pa se može reći da svojim nacionalnim ligama, Ligom šampiona, Kupom kupova i ostalim turnirima čini uslugu televiziji i, opravdano, skupo naplaćuje prava direktnih prenosa.

I sada se, oko Mundijala, televizija veoma potrudila, naravno ne samo u prikazivanju utakmica, nego u dočaravanju ukupne atmosfere, u velikoj meri određene i temperamentom, ritmovima, bojama, tradicijom domaćina.U tom pogledu i ekipa RTS-a odlično se pokazala. Svi naši izveštači s lica mesta, svako u svom poznatom reporterskom stilu, Predrag Milinković koliko i Jovan Memedović, od prvog dana Svetskog prvenstva, dočaravali su celinu događanja – običaje lokalnog stanovništva, detalje o organizaciji šampionata, pa i uslove sopstvenog rada. Podržani kolegama iz Sportske redakcije prosledili su osnovne podatke o zemlji i ljudima, o stadionima u različitim gradovima, o ekipama koje će se tamo nadmetati, o sportskom, profesionalnom, ali i svakom drugom „pratećem“ okruženju ovako velikog skupa.

Uvodna emisija u predviđenom svakodnevnom nizu nazvanom „Rt dobre nade“, s Marijom Kilibardom i Slobodanom Šarencem kao voditeljima, takođe je bila informativno zanimljiva. Ali, kako će program izgledati i kako će se odvijati do 11. jula biće važno samo onima koje fudbal stvarno zanima i koji nameravaju da Mundijal prate u kontinuitetu. Treba verovati da je RTS, planirajući svoju šemu za jun-jul, s istom pažnjom mislio i na ostale.