Mirotvorci za radnike i poslodavce

12. 06. 2010. 22:00

Vi­de­ću ka­ko oni di­šu, pa ću su­ge­ri­sa­ti va­ma, se­da­tiv­nim ša­pa­tom, po­ru­ču­je pro­fe­sor dr Živ­ko Ku­lić jed­nom od še­fo­va sin­di­ka­ta „Par­king ser­vi­sa” u Po­ža­rev­cu. To što će „vi­de­ti ka­ko po­slo­dav­ci di­šu” ne zna­či da će im me­ri­ti ka­pa­ci­tet plu­ća. Ne­će im sta­vlja­ti ni ste­to­skop na gru­di ju­nač­ke, ali, u ne­ku ru­ku, Ku­lić je­ste di­jag­no­sti­čar. Ot­pri­li­ke istu re­če­ni­cu, onu o di­sa­nju, pre­ne­će i še­fo­vi­ma „Par­king ser­vi­sa”, a po­tom će obe stra­ne pri­ve­sti za pre­go­va­ra­či sto. Sin­di­ka­li­sti bi, što se ti­če te­ra­pi­je, di­rek­to­ru naj­ra­di­je pre­po­ru­či­li da ka­pa­ci­tet plu­ća pro­ve­ra­va što da­lje od svo­je kan­ce­la­ri­je, re­ci­mo u Za­be­li. Di­rek­tor bi za­po­sle­ni­ma naj­ra­di­je pre­pi­sao što vi­še šet­nje do bi­roa ra­da, a ako to već ne mo­že, do­ka­zao bi im da rad­nič­ka plu­ća mo­gu da se pre­tvo­re u škr­ge. Tre­nut­ni spor oko ko­e­fi­ci­je­na­ta za od­re­đi­va­nje pla­ta mo­gao bi da se oteg­ne u ne­do­gled, pa je za­to an­ga­žo­van pro­fe­sor Ku­lić. Zva­nič­no, on je mi­ri­telj i ar­bi­tar Re­pu­blič­ke agen­ci­je za mir­no re­ša­va­nje rad­nih spo­ro­va. A za­pra­vo je spe­ci­ja­lac za mi­rov­ne mi­si­je na fron­tu eks­plo­ziv­nih kom­pa­nij­skih od­no­sa, gde su du­bo­ko ušan­če­ne dve stra­ne – na jed­noj stra­ni rad­ni­ci, na dru­goj po­slo­dav­ci i vla­sni­ci.

Za po­sre­do­va­nje u tom srp­skom tran­zi­ci­o­nom ra­tu ni­skog in­ten­zi­te­ta, pro­fe­so­ru ni­su po­treb­ni pan­cir, šlem i ne­ka od no­vih „Za­sta­vi­nih” pu­ša­ka. Dr­žav­ni mi­ro­tvo­rac ko­ji pa­ci­fi­ku­je rad­ni­ke i po­slo­dav­ce u ak­ten ta­šni no­si dru­gu vr­stu na­o­ru­ža­nja, jed­na­ko eks­plo­ziv­nu i iza­zov­nu: ustav, za­kon o ra­du, ko­lek­tiv­ni ugo­vor i, even­tu­al­no, pri­ruč­nik iz psi­ho­lo­gi­je.

Za­kon o mir­nom re­ša­va­nju rad­nih spo­ro­va do­net je kra­jem 2004. go­di­ne, ka­da je po­sta­lo ja­sno da je neo­p­hod­na prav­na pret­po­stav­ka za osni­va­nje Agen­ci­je za mir­no re­ša­va­nje spo­ro­va iz­me­đu po­slo­da­va­ca i za­po­sle­nih. Pro­fe­sor Ku­lić ka­že da je od 2005. go­di­ne, ka­da je Agen­ci­ja po­če­la da ra­di, za re­la­tiv­no krat­ko vre­me sma­njen broj sud­skih po­stu­pa­ka za go­to­vo se­dam hi­lja­da pred­me­ta. An­ga­žo­va­nje mi­ri­te­lja re­zul­ti­ra­lo je od­u­sta­ja­njem od na­ja­vlje­nih štraj­ko­va ili nji­ho­vim br­zim okon­ča­njem u vi­še od 50 pred­u­ze­ća u de­lat­no­sti­ma od op­šteg in­te­re­sa. Re­še­no je, ta­ko­đe, oko 3.700 in­di­vi­du­al­nih rad­nih spo­ro­va i oko 45 ko­lek­tiv­nih rad­nih spo­ro­va, po­put onih u TE „Ni­ko­la Te­sla” iz Obre­nov­ca, HE „Đer­dap” iz Kla­do­va, Aero­drom „Ni­ko­la Te­sla”…

Kom­pro­mis, sa­mo kom­pro­mis, to je man­tra ko­ju pro­fe­sor po­na­vlja za pre­go­va­rač­kim sto­lom, ka­ko bi ot­klo­nio unu­tra­šnje na­pe­to­sti i raz­lo­ge za upo­tre­bu ra­di­kal­nih me­to­da rad­nič­ke bor­be. Ka­da je re­ša­vao april­ski štrajk u „Knja­zu Mi­lo­šu”, pr­va ras­pra­va sin­di­ka­la­ca i po­slo­dav­ca tra­ja­la je pet i po sa­ti, da bi če­ti­ri da­na ka­sni­je, po­sle tri i po sa­ta tvr­dih pre­go­vo­ra, mir bio sklo­pljen, a mi­ne­ral­na vo­da po­no­vo po­te­kla.

Ži­vo­rad Ko­la­re­vić, pred­sed­nik sin­di­ka­ta „Knja­za Mi­lo­ša”, ka­že da je kraj­nja rad­ni­ka na­me­ra bi­la da se za­u­zme fa­bri­ka. Po­slo­dav­ci su ta­ko­đe ima­li jed­nog bes­kom­pro­mi­snog pred­stav­ni­ka ka­pi­ta­la i iz­gle­da­lo je da će u kom­pa­nij­skoj igri ne­ra­va na kra­ju svi bi­ti uda­vlje­ni u ga­zi­ra­noj. Bit­ka u „Knja­zu” se vo­di­la po­vo­dom na­ja­ve po­slo­vod­stva da će bi­ti no­vih vi­ško­va za­po­sle­nih i no­vih ot­pu­šta­nja. Stav sin­di­ka­ta je bio da ne­ma no­vih ot­pu­šta­nja, bez do­bro­volj­nog od­la­ska i sti­mu­la­tiv­ne ot­prem­ni­ne. Po­čet­ni po­lo­žaj po­slo­vod­stva bio je da se deo rad­ni­ka mo­ra ot­pu­sti­ti, uz ot­prem­ni­ne od­re­đe­ne ko­lek­tiv­nim ugo­vo­rom. I – da ne­ma uslo­va za po­ve­ća­nje za­ra­da.

Re­zul­tat pre­go­vo­ra, po­sle ula­ska mi­ri­te­lja Ku­li­ća u igru, bio je: da se vi­šak za­po­sle­nih mo­že ot­pu­sti­ti ali is­klju­či­vo uz do­bro­volj­ni od­la­zak, što će re­ći, uz sti­mu­la­tiv­ne ot­prem­ni­ne. Bit­ka za sti­mu­la­tiv­ne ot­prem­ni­ne je ina­če je­dan od naj­če­šćih uzro­ka rad­nih spo­ro­va, uz bit­ku za po­ve­ća­nje pla­ta, is­pla­tu za­ka­sne­lih za­ra­da ili upla­tu rad­nog sta­ža. U „Knja­zu” je do­go­vo­re­no i da će se za­po­sle­ni­ma is­pla­ti­ti po 25.000 di­na­ra po­mo­ći, uz mo­guć­nost po­ve­ća­nja even­tu­al­nih za­ra­da za­po­sle­nih ako kom­pa­ni­ja po­zi­tiv­no za­vr­ši po­slov­nu go­di­nu.  

Ge­ne­ral­ni di­rek­tor „Knja­za” Mi­ha­i­lo Jan­ko­vić ka­že da se pr­vi put su­sreo sa in­sti­tu­ci­jom po­mi­ri­te­lja to­kom april­skih pro­te­sta. „On je sma­njio oče­ki­va­nja i po­mi­rio in­te­re­se jed­ne i dru­ge stra­ne. U raz­go­vo­ri­ma je­dan na je­dan, s pred­stav­ni­ci­ma obe stra­ne, pro­fe­sor Ku­lić je po­ku­ša­vao da bu­de kon­tra­stru­ja, da raz­mi­šlja­nja dru­ge stra­ne obo­ri ar­gu­men­ti­ma”.

Pre­ma ob­ja­šnje­nju di­rek­to­ra, me­nadž­ment ni­je mo­gao da pri­sta­ne da se od­rek­ne teh­no­lo­ških vi­ško­va, što su tra­ži­li sin­di­ka­ti. Ta­ko je, po nje­go­voj ver­zi­ji, tač­ka kom­pro­mi­sa po­stig­nu­ta ta­ko što su pri­sta­li na do­bro­volj­ni pro­gram od­la­ska iz kom­pa­ni­je, ali – „sa­mo za sa­da”.

I po­slo­vod­stvo i sin­di­ka­ti su, po po­stu­la­ti­ma srp­ske eko­no­mi­je, uči­ni­li mak­si­mum. Ku­pi­li su vre­me.

Alek­san­dar Apo­sto­lov­ski