Nema zlata bez dobrog zanata
Награда критике: „Рандеву” (Александра Мишић и Огњен Вучинић – Хрватска) (Фото Срђан Михић)
Ovogodišnji 14. Festival koreografskih minijatura, projekat Udruženja baletskih umetnika Srbije, pokazao se, u organizacionom i koncepcijskom smislu, kao dosad najsloženije izdanje, uključivši u svoj program, osim takmičarske večeri, i složeni proces produciranja dve plesne predstave („Lisabonska priča” Aleksandra Ilića i „Voljen” Kjersti Miler) i novi Plesni bioskop. Značajan trud koji je UBUS uložilo u realizaciju ovako razuđenog programa rezultirao je dinamičnom stvaralačkom festivalskom atmosferom.
Stilskom konfiguracijom prispelih radova, festival je ostao na liniji vrlo markantnog i radikalnog zaokreta na planu umetničkog izraza, učinjenog pre nekoliko godina. Od tada se takmičarska ostvarenja sve više okreću konceptualnom koreografskom stvaralaštvu, jednoj od dominantnijih tendencija u današnjem svetu igre. Ovakva kretanja treba prepoznati samo kao jednu od evolutivnih faza ovog festivala koja ga čini u punom smislu aktuelnim. Stoga, pojam hermetizma koji se, prilično osnovano, konstantno dovodi u vezu sa delom svetske savremene plesne produkcije, nije stvar programski fiksirane umetničke orijentacije Festivala koreografskih minijatura. Konceptualni koreografski izraz, kome je ovaj festival samo otvorio vrata, još uvek žudi za sticanjem svog legitimiteta i u tom stvaralačkom traganju za kakvim čvrstim uporištem, vrši nebrojene istupe u druge umetničke domene, često polažući nade u moći i efekte umetničkog sinkretizma.
U slučaju ovogodišnjeg festivala, ovakva nastojanja pružila su uglavnom nedovoljno razrađene radove, budući da je korespondiranje konceptualnog koreografskog ostvarenja sa publikom direktno proporcionalno stepenu idejne koherentnosti i zanatske veštine koreografa, a toga u takmičarskom delu festivala nije bilo u dovoljnoj meri. U prilog tome ide i promišljena odluka međunarodnog žirija da ne dodeli prvu nagradu, ostajući tako dosledan ustanovljenim vrednosnim kriterijumima festivala. I ove godine finalno veče obeležili su takmičari iz inostranstva, što pokazuje i spisak nagrađenih: druga nagrada – Jelena Kostić (Srbija–Holandija), treća – Brajana Fric, Rene Mateus (SAD–Kolumbija), pohvale – Fabricio Favale i Valentina Sađin (Italija), nagrada žirija kritike – Aleksandra Mišić i Ognjen Vučinić (Hrvatska), nagrada publike i plaketa „Aleksandar Izrailovski” – Kaja Janjić (Slovenija). Ovogodišnje Minijature ostaće upamćene i po osnivanju vrlo podsticajne nagrade „Ohrabrenje”, kojom će UBUS najzapaženijim domaćim koreografima na budućim festivalima obezbediti produciranje celovečernje predstave.
Budući da su u potpunosti protekle u znaku prirodne i autentične potrebe mladih savremenih autora za ispitivanjem stvaralačkih granica, raduje činjenica da su se 14. Minijature hrabro izložile riziku prezentovanja ovog još uvek eksperimentalnog oblika savremenog koreografskog izraza, i time, i pored realnog izostanka značajnijih ostvarenja, našoj publici upriličile mogućnost neposrednog uvida u deo aktuelnih koreografskih tokova.