Jabuka nije lokalni problem

20. 06. 2010. 22:00

Osi­ro­ma­še­nje, kon­flik­ti, ras­pad in­sti­tu­ci­o­nal­nog si­ste­ma, kom­plek­sne, a če­ste pro­me­ne vred­no­snog si­ste­ma uslo­vi­li su spe­ci­fič­nu dru­štve­nu dez­o­ri­jen­ta­ci­ju ko­ja po­vre­me­no iz­ne­dri ob­li­ke dru­štve­nog po­na­ša­nja za ko­je se ve­ro­va­lo da su pre­va­zi­đe­ni ili ko­ji ni­su bi­li svoj­stve­ni gra­đa­ni­ma Sr­bi­je. Po­sled­nji me­đu nji­ma ra­si­zam ko­ji se ovih da­na is­po­lja­va u ba­nat­skom se­lu Ja­bu­ka, uka­zu­je na mno­štvo pro­ble­ma na ko­je dr­ža­va i dru­štvo mo­ra­ju br­zo od­go­vo­ri­ti. U su­prot­nom, pla­ši­mo se da „slu­čaj Ja­bu­ka” ne­će bi­ti izo­lo­van, ru­žan pri­mer ne­do­stoj­nog dru­štve­nog po­na­ša­nja.

Po­vod za ne­tr­pe­lji­vost de­la me­šta­na Ja­bu­ke pre­ma kom­ši­ja­ma Ro­mi­ma je to­li­ko tra­gi­čan da mu ni­je bi­la po­treb­na do­dat­na ne­sre­ća. Su­kob vr­šnja­ka okon­čan je naj­go­re mo­gu­će – je­dan od njih je ubi­jen, dru­gi mla­dić je ubi­ca. Me­đu­tim, ova tra­ge­di­ja ni­je bi­la po­vod za pre­i­spi­ti­va­nje okol­no­sti ko­je su do­ve­ledo to­ga da se čar­ke ma­lo­let­ni­ka sve če­šće okon­ča­va­ju su­ro­vim ob­ra­ču­ni­ma i ubi­stvi­ma. Na­pro­tiv, uslo­vi­la je no­va na­si­lja i naj­stra­šni­ju za­me­nu te­za – in­sti­tu­ci­o­nal­na in­di­vi­du­al­na od­go­vor­nost za uči­nje­no kri­vič­no de­lo za­me­nje­na je ulič­nim zah­te­vi­ma za ko­lek­tiv­nom od­go­vor­no­šću i po­zi­vi­ma na linč ne­du­žnih.

Naj­če­šće pi­ta­nje ko­je se ovih da­na po­sta­vlja je od­go­vor­nost nad­le­žnih dr­žav­nih i lo­kal­nih or­ga­na u ve­zi s pro­te­sti­ma i nji­ho­vim to­kom. Ne uma­nju­ju­ći zna­čaj ovog pi­ta­nja,od­go­vor­nost i even­tu­al­ne pro­pu­ste nad­le­žnih or­ga­na či­ni nam se da se ovog pu­ta su­o­ča­va­mo s po­ja­vom či­ja ru­ši­lač­ka sna­ga pre­va­zi­la­zi po­stu­pa­nje sa­mo jed­nog dr­žav­nog or­ga­na. Šta­vi­še, utvr­đu­ju­ći či­nje­ni­ce do­ći će­mo do za­ključ­ka ko­ji uka­zu­je na to da ni­je bi­lo bit­nih pro­pu­sta dr­žav­nih or­ga­na:mla­dić ko­ji je po­či­nio ubi­stvo je pri­tvo­ren, po­dig­nu­ta je op­tu­žni­ca i ne­ma sum­nje da će sud do­ne­ti pre­su­du u skla­du sa za­ko­nom; pro­te­sti gra­đa­na su se od­vi­ja­li u spe­ci­fič­nim okol­no­sti­ma, pu­nim emo­ci­ja ko­je su bi­le objek­tiv­na pre­pre­ka po­li­ci­ji da po­stu­pi u skla­du sa za­ko­nom i one­mo­gu­ći odr­ža­va­nje sku­pa ko­ji ni­je pri­ja­vljen u skla­du sa za­ko­nom; naj­zad ka­da je do­šlo do ra­si­stič­kih is­pa­da po­li­ci­ja je pri­ve­la one za ko­je sma­tra da su od­go­vor­ni, po­dig­nu­ta je pri­prav­nost i pred­u­ze­te su me­re koje bi tre­ba­lo da do­pri­ne­su us­po­sta­vlja­nju lo­kal­ne bez­bed­no­sti (iz­me­šta­nje po­li­cij­ske sta­ni­ce u Ja­bu­ku, pri­ku­plja­nje do­ka­za i dr.); tu­ži­lac je hra­bro pod­neo kri­vič­nu pri­ja­vu uka­zu­ju­ći na kri­vič­no de­lo iza­zi­va­nja ra­sne, na­ci­o­nal­ne i ver­ske mr­žnje. Ne­ma raz­lo­ga da sum­nja­mo u to da će sud, u skla­du sa za­ko­nom i ne­pri­stra­sno do­ne­ti pre­su­du ute­me­lje­nu na či­nje­ni­ca­ma i do­ka­zi­ma.

Sa sta­no­vi­šta po­stup­ka mo­že se pri­go­vo­ri­ti u ve­zi s tim da su ne­ke rad­nje i ak­tiv­no­sti MUP-a i lo­kal­ne sa­mo­u­pra­ve mo­gle da bu­du br­že i da je ko­mu­ni­ka­ci­ja me­đu nji­ma tre­ba­lo da bu­de ja­sni­ja, ali čak i da je to bi­lo pro­fe­si­o­nal­ni­je oba­vlje­no pro­blem s ko­jim smo se svi su­o­či­li ne bi bio ot­klo­njen. Na­i­me, is­po­lje­ni ra­si­zam ni­je sta­nje lo­kal­ne sve­sti i ne­kon­tro­li­sa­nih emo­ci­ja već dru­štve­na po­ja­va ko­ja se spo­ra­dič­no ali kon­stant­no ja­vlja u raz­li­či­tim ob­li­ci­ma, u raz­li­či­tim de­lo­vi­ma Sr­bi­je.

Su­zbi­ja­nje uzro­ka ra­si­zma i šo­vi­ni­zma i spre­ča­va­nje nji­ho­vog is­po­lja­va­nja ni­je u nad­le­žno­sti lo­kal­ne po­li­cij­ske upra­ve ili lo­kal­ne sa­mo­u­pra­ve već stvar op­šteg od­no­sa dr­ža­ve pre­ma slo­že­nim pro­ble­mi­ma vi­še­et­nič­kog i vi­še­ver­skog dru­štva. S pra­vom mo­že­mo po­sta­vi­ti pi­ta­nje da li dr­žav­na i jav­na upra­va po­se­du­juka­pa­ci­te­te za upra­vlja­nje mul­ti­et­nič­kim dru­štvom. Ustav­na re­še­nja, za­sno­va­na na me­đu­na­rod­nim stan­dar­di­ma za­šti­te ljud­skih i ma­njin­skih pra­va, pri­me­nje­na u bez­i­dej­nomi ha­o­tič­nomsi­ste­muza­kon­skih i pod­za­kon­skih me­ra ure­đe­nja po­lo­ža­ja gra­đa­na pri­pad­ni­ka na­ci­o­nal­nih ma­nji­na,uslo­vlja­va no­vu dru­štve­nu dez­o­ri­jen­ta­ci­ju ko­ja jed­na­ko po­ga­đa ve­ći­nu i ma­nji­ne. Otu­da, upr­kos ustav­nim re­še­nji­ma, za­ko­ni­ma, ured­ba­ma, in­sti­tu­ci­ja­ma, si­ste­mu ma­njin­skih sa­mo­u­pra­va i pri­zna­va­nju ko­lek­tiv­nih pra­va i me­ra po­zi­tiv­ne dis­kri­mi­na­ci­je, de­lo­va­nju mno­go­broj­nih ne­vla­di­nih or­ga­ni­za­ci­ja, ne­za­vi­snim me­di­ji­ma, naj­zad i us­po­sta­vlja­nju ne­za­vi­snih dr­žav­nih i po­kra­jin­skih or­ga­na za­du­že­nih za za­šti­tu ljud­skih i ma­njin­skih pra­va, et­nič­ka dis­tan­ca se ne sma­nju­je, a la­tent­ne me­đu­et­nič­ke ne­tr­pe­lji­vo­sti i pred­ra­su­de su i da­lje čvr­sto uko­re­nje­ne i pre­pre­ka su raz­vo­ju.

Otu­da je „slu­čaj Ja­bu­ka” po­vod za pre­i­spi­ti­va­nje ak­tu­el­nog kul­tur­nog i obra­zov­nog si­ste­ma, me­di­ja i dru­gih ve­li­kih si­ste­ma ko­ji bi tre­ba­lo da vo­de ra­ču­na o dru­štve­noj sta­bil­no­sti, in­te­gra­ci­ji svih i us­po­sta­vlja­nju po­ve­re­nja ka­ko me­đu gra­đa­ni­ma, ta­ko i u in­sti­tu­ci­je. Uko­li­ko se pre­ne­breg­ne po­tre­ba za ras­pra­vom o iden­ti­fi­ko­va­nju i ja­snom ozna­ča­va­nju pro­ble­ma ko­ji kod gra­đa­na bu­de re­ak­ci­je i ose­ća­nja šo­vi­ni­zma i ra­si­zma, a dru­štve­na tra­ge­di­ja u Ja­bu­ci se sve­de na lo­kal­ni pro­blem, pla­šim se da ovaj slu­čaj ne­će bi­ti po­sled­nji, kao što ni­je bio ni pr­vi u na­šem dru­štve­nom ži­vo­tu.

Za­me­nik za­štit­ni­ka gra­đa­na Re­pu­bli­ke Sr­bi­je,pro­fe­sor na Fa­kul­te­tu za prav­no po­li­tič­ke stu­di­je u No­vom Sa­du