Teško je biti turista
(Срђан Печеничић)
Ako ste mislili da je biti turista nešto najlepše što vam se može dogoditi, ovog leta biste grdno pogrešili. Ako ste maštali o dalekim, egzotičnim putovanjima, obilascima čuvenih gradova, muzeja i spomenika, ako ste planirali da uživate u prirodnim lepotama ili da se, jednostavno, odmarate uz more – a ništa od toga niste uradili ove sezone, dobro ste prošli.
Pogledajte samo kako su se proveli oni kojima ste doskora zavideli. Vaše komšije i prijatelji pobegli su sa Kasandre, prvog "prsta" grčkog poluostrva Halkidiki, nakon što su se nagutali dima, nagledali vatre, neki u požaru ostali bez automobila, dokumenata i drugih stvari, a u spasavanju istih se, bogme, pokoji i prilično oprljili.
Nisu mnogo bolje prošli ni turisti koji su se ovih dana zatekli u blizini turskog letovališta Bodrum na Egejskom moru, gde je takođe buknula vatra, progutala 600 hektara šume, zaplašila domaćine i rasterala goste.
Neko bi primetio da je u oba slučaja reč o "turističkim destinacijama" za one plićeg džepa, da su to mesta gde i iz Srbije i iz ostalih evropskih zemalja na letovanje uglavnom odlazi običan, skroman svet, koji, eto, pristaje da nastavi planirano (i plaćeno) letovanje čak i po cenu da šeta osmuđenom plažom (tako, barem, tvrde ovdašnji "turoperateri"), dok oni imućniji, prefinjenijeg ukusa i sa većim zahtevima, pametnije biraju kud će otputovati. Netačno.
Dva događaja, o kojima su izvestile sve veće svetske agencije, pokazuju da više para ne garantuje ni bolji, ni bezbedniji izbor. Tako je, na primer, četvoro britanskih i pet američkih turista, smeštenih u luksuznom safari kampu u blizini čuvenog rezervata Masaji Mara u Keniji, nedavno napala grupa naoružanih razbojnika odnevši im novac i pasoše.
Devetorka je u kamp "Mara Porini", gde noćenje u proseku košta 330 evra po osobi, došla da prisustvuje velikoj godišnjoj migraciji gnua iz susedne Tanzanije. Ali, umesto da kroz nišan pušaka (ili, radije, sočiva kamera i fotoaparata) ciljaju svoj divlji plen, učesnici safarija su se sami našli na nišanu kalašnjikova. Povređenih, srećom, nije bilo ni na jednoj strani, a koliko je neustrašivih lovaca napustilo kamp posle nemile ponoćne avanture, nije poznato.
Još gore iskustvo je imala grupa od dvadesetak Italijana, jedne Nemice i jedne Brazilke, koja je prošlog vikenda bila oteta u Nigeriji, u jugoistočnoj oblasti na granici sa Čadom. Prema rečima portparola italijanskog Ministarstva spoljnih poslova, koje je najbrže reagovalo na vest o otmici, nesrećni turisti su krenuli na ekskurziju u pustinju, kad su ih napali i zarobili lokalni banditi.
Nemica je nekako uspela da se oslobodi, pobegne, i dojavi vlastima šta se dogodilo.
Agencije su juče izvestile da su oteti Italijani i Brazilka pronađeni, ali nisu ništa javile o njihovom oslobađanju. Vlasti u Rimu su iskoristile priliku da podsete svoje državljane da se pred putovanje obaveste o prilikama u zemlji koju žele da posete. Ministarstvo spoljnih poslova Italije ima i poseban sajt sa takvim informacijama, kao i preporukama koja bi mesta trebalo da izbegavaju, i zašto. Pustinjska oblast u Nigeriji, gde se dogodila pomenuta otmica, na tom je sajtu opisana kao "naročito opasna" zbog velikog broja bandi i krijumčara, i turistima je toplo preporučeno da tamo nikako ne putuju. Da posle ne bude "pomagajte, nismo znali"...
Nisu, naravno, sve neprijatnosti belosvetskih putnika ovako opasne, kao suočavanje s požarima, pljačkašima i kidnaperima. Turisti u susednoj Crnoj Gori ovog leta najviše muka imaju sa – galamom. Preko dana ih kraj obale prepadaju bučni skuteri, a noću budi preglasna muzika. Dežurni telefon Službe za pritužbe Ministarstva turizma Crne Gore, koja radi u okviru Montenegro turističkog centra, zabeležila je prošle sedmice 137 žalbi, najviše iz Budve i Petrovca. Gosti su, osim žalbi na skutere i muziku, uputili i više prijava na buku zbog građevinskih radova. A šta će jadni domaćini, kad ih je leto zateklo usred preuređenja ugostiteljsko-smeštajnih kapaciteta. Neće, valjda, zbog turista prekidati radove, ta oni su ih radi njih i započeli