Plemenitost na delu
Bližilo se podne, vreme ručka. Deca iz Svratišta bila su na obližnjem školskom terenu uz nadzor volonterki i studentkinja defektologije na praksi. Svakog trenutka trebalo je da se pojave na vratima Svratišta da ručaju.
U međuvremenu, pojavljuje se mlađi čovek i donosi dve velike kese odeće. Oprana je i uredno poslagana. Vidi se da je lepa i očuvana.
– Doneo sam deci ove stvarčice. Koristiće. Znam da su im potrebne.
– Hvala vam. Uvek su dobrodošle – zahvali vaspitačica.
Kaže da ima tri sina i kada prerastu stvari uvek donese u Svratište. Vaspitačica mu dodaje spisak darodavaca da se upiše. Pre nego što je izašao pita da li deca rado igraju stoni fudbal koji im je nedavno poklonio, jer je želeo da se nečim zabave dok su u Svratištu.
– Stalno su za tim stolom. To im je jedina razonoda pored televizora –napominje vaspitačica.
Naš sugrađanin učinio je dobro delo. Svaka donacija Svratištu je dobrodošla jer deca ulice nemaju ni novu odeću ni igračke, a potrebni su im. Vaspitačica Jelena hitro je odložila dobijenu garderobu. Postoji jedna prostorija koja je namenjena za tu svrhu i dodaje da Beograđani svakodnevno dolaze i donose odeću i obuću. Bez toga bi im bilo teško da obezbede presvlake koje su ovde svakodnevna potreba. U Svratištu ih uče da budu dobri, da uče, da se ne tuku i ne psuju i da ne budu grubi jedni prema drugima.
Kada je završila sa sklanjanjem stvari pogledala je u sat i požurila u kuhinju da pripremi sve što je neophodno da se deca, čim stignu, late jela.
– Doći će baš gladni.
Uskoro su se začula raspevana deca koja su provela najmanje dva sata u igri s loptom. Svi uglas, kako su se peli uz ono malo stepenika do ulaza u svoj drugi dom, povikali su da su gladni.
Vaspitačica nije morala da ih opomene: tiskali su se oko kupatila da prvo operu ruke i da prionu na supu koja se pušila iz velike posude.
– Al' je lepa supa – orilo se kuhinjom.
Onda je nastao tajac. Niko se nije oglašavao. Povremeno bi poneko dete ustalo da u tanjir doda još malo hrane, jer treba utoliti glad, a kada bi pojelo ćutke bi izlazilo i odlazilo do sobe. Na kraju obroka svi su se sjatili u kuhinju da bi se odredila dva dežurna za raspremanje stola.
– Eci, peci, pec...
Dva dečaka su izabrana da budu dežurni i bez reči negodovanja prionuli su na posao. Ubrzo je u kuhinji sve bilo čisto i raspremljeno.
– Sad će druga grupa da pristigne. Oni dolaze iz grada. Mora sve da bude spremno.
Uskoro su se i oni našli za stolom i ćutke jeli, jer ih je boravak i rad na ulici iscrpeo, posebno po vrućini.
Deca ulice vole da dolaze u Svratište. Svakoga dana se pojavi neko nov kome treba pružiti tanjir tople supe, čistu odeću, reči podrške...
Snežana Prljević