Triling iz „Ćirilice"

27. 07. 2010. 22:00

Po ko zna koji put ovih julskih jutara može se uživati u staroj igranoj seriji „Balkan ekspres”. Uz sve svoje dokazane vrednosti ona trenutno stiče i svojstvo relaksirajućeg otklona od političkih sadržaja koji zauzimaju ekran izvečeri. Rađa pomisao da će sve to što je nama danas mučno i mutno jednom izgledati drugačije. Kad prođe, recimo, četrdeset godina koliko je trebalo da se Drugi svetski rat prikaže u zabavno-humornoj vizuri, na način kako su to uradili scenarista Gordan Mihić i cela umetnička ekipa „Balkan ekspresa”.

Dok ne dođe vreme za raznovrsnije televizijsko tumačenje, pa i komediografsku interpretaciju egzistencijalnih, političkih, moralnih iskušenja Srbije iz 2010. godine, o njima će se debatovati po TV studijima. Milomir Marić, autor „Ćirilice”, izabrao je voditeljski manir kojim ozbiljnost takvih tema smanjuje šaljivo-ironičnim pristupom, upadicama i potpitanjima usmeravajući razgovor sa gostima ka gotovo neobaveznoj, ćaskajućoj završnici u kojoj se pomalo zaboravlja i gubi težina početnog povoda.

Poslednje izdanje ove emisije na TV Košava nije donelo ništa ni novo ni neočekivano u pogledu odgovara na Marićeva pitanje o tome kolika će Srbija biti u budućnosti i kakve će odnose imati sa drugim državama i narodima. Ali bila je zanimljiva pokazujući tri tipa aktuelnih političara koji se, partijskim radom i javnim funkcijama, neposredno bave tom budućnošću.

Aleksandra Jerkov (Liga socijaldemokrata Vojvodine) oličenje je one mlađe generacije političara, pragmatične, hladne, samouverene, suzdržane u emocijama, lišene sentimentalnosti, reske u izrazu, oštre u procenama i presuđivanju.

Branislav Lečić (Demohrišćanska stranka Srbije) predstavio se, bar ovog puta, kao onaj tip političkih delatnika koji je sklon bujnoj eksplikativnosti, velikim rečima i jakim izrazima, jarkim slikama i vizijama, mešavini stručnog i literarnog stila izražavanja, povezivanju osećajnosti i razuma, srca i glave.

Meho Omerović (Sandžačka demokratska partija) delovao je u ovom trilingu u „Ćirilici” smireno, odmereno, promišljeno, kao zastupnik onog političkog delovanja koje počiva na analitičnosti i obazrivom predviđanju, umerenosti i strpljenju, izbegavanju neopozivosti u suđelju i zaključivanju.

Svi pomenuti su, inače, u vladajućem političkom bloku. Ako Milomir Marić sledeći put okupi predstavnike opozicije, možda će se jasnije naslutiti šta Srbiju zaista čeka u rečenoj budućnosti.

Ukoliko ona uopšte od nje same i zavisi.