Markjone „izaziva" premijere država u kojima „Fijat" posluje
Rim – Prošlonedeljna najava Serđa Markjonea o premeštanju proizvodnje novog modela automobila kategorije 10 u Srbiju (a ne u torinsko postrojenje „Mirafjori” kako je prethodno bilo predviđeno) sada prouzrokuje mnoga pitanja.
Kako će italijanska vlada reagovati na ovakav potez jedne od najbitnijih kompanija za razvoj ekonomije u Italiji? Da li će uspeti da suzbije sve nekontrolisaniji udar sindikata koji se osećaju više nego izdatim pred novim „Fijatovim” planovima? Pitanje koje ipak svi postavljaju (italijanska levica otvoreno,a desnica potajno) jeste, gde je zapravo Silvio Berluskoni u celoj ovoj priči? Zašto su u svim ostalim evropskim zemljama državni čelnici poput Sarkozija i Merkelove uvek na prvoj liniji u borbi za očuvanje nacionalnih postrojenja dok je u Italiji „Kavalijere” pružio samo stidljiv komentar: „U slobodnoj ekonomiji i u slobodnoj državi industrijske kompanije slobodne su da proizvode tamo gde smatraju da je najpovoljnije ali nadam se da ova sloboda neće biti realizovana na račun Italije i italijanskih radnika”.
Berluskonijeva izjava jasno pokazuje da vlada u Italiji trenutno nema niti jednog „asa u rukavu” kojim bi mogla da privoli torinsku kompaniju da promeni mišljenje. A sa pravne tačke gledišta ne postoji zakon koji bi sprečio „Fijat” da premesti proizvodnju u Srbiji.
I državna pomoć torinskom automobilskom gigantu (koja je predviđala olakšice građanima pri kupovini novih kola) istekla je još u proleće 2009, zbog čega nema realnog razloga „Fijat” nazivati „potpomognutom kompanijom”. U trenutnoj borbi za očuvanje italijanskih automobilskih postrojenjavladu predstavlja, po mišljenju mnogih u Italiji, neadekvatni službenik – ministar za rad Mauricio Sakoni. Kako bi pokazao da je italijanska vlada iole prisutna u rešavanju trenutnog problema sa „Fijatom”, Sakoni je sazvao sastanak za sutra u Torinu kome će prisustvovati predstavnici sindikata, „Fijata” i vlade,a glavna tema razgovora biće – „Fijat” u Srbiji.
Stefano Fasina, jedan od članova opozicione Demokratske partije,kritikuje ideju da ova „ministarska stolica” razmatraindustrijska pitanja u Italiji:
– Gde je ministar za ekonomski razvoj? Ni u jednoj ekonomski razvijenoj zemlji industrijski projekti ovih dimenzija nisu prepušteni ministru za rad. U Francuskoj je intervenisao Sarkozi, u Nemačkoj Merkelova, a u SAD Obama.
Nešto blaži ton u odnosu na prethodne dane uputio je i Umberto Bosi, lider nacionalističke Lige za sever:
– Ne mislim da je odluka o premeštanju„Fijata” naprasno doneta. Markjone je vrlo dobro prostudirao dok mu srpska vlada daje novac. Ide tamo gde mu je radna snaga jeftinija. Čini mi se da je oduvek postojala takva politika, ali danas je neophodno pronaći ravnotežu. Najvažniji problem za nas Italijane jeste posao. Ukoliko „Fijat” ode u Srbiju naneće nam veliku štetu. Neophodno je pregovarati – zaključuje Bosi.
Dok kritikuju „Fijat” mnogi predstavnici sindikata smatraju da vlada u pregovorima sa torinskom kućom ne može ništa da stavi na sto jer ne raspolaže nikakvim resursima.
– Previše postrojenja u Italiji danas proizvodi modele koji, kako i „Fijat” smatra, izumiru – zaključuje Suzana Kamuso, predstavnica sindikata CGIL (Generalna italijanska konfederacija za rad).
„Nova kultura poslovanja” (definicija „Herald tribuna” poslednjeg Markjoneovog poteza) na najbolji način odražava trenutnu „Fijatovu” politiku. Nije više reč samo o izmenjenoj industrijskoj slici, već o novoj kulturi rada na kojuće se u budućnosti osim radnika i sindikata morati privići i vlade svih država u kojima „Fijat” danas posluje.
Pre rešavanja pitanja o „Fijatu” Italija bi trebalo pre svega da obezbedi sebi novog ministra za ekonomski razvoj s obzirom na to da je ova stolica već više od dva meseca prazna otkako je Klaudio Skajola podneo ostavku zbog korupcije.
Marina Lalović