Elita koketira sa kičem

31. 07. 2010. 22:00

Da li ste čuli za predlog Demokratske stranke Srbije da bi trebalo oporezovati kič i šund?

Nisam čula za taj predlog. Isključila sam se iz dnevnopolitičkog života.

Koje biste pojave u našem društvu i kulturi okarakterisali kao kič?

Kič je posledica neznanja, skučenog interesovanja, nedovoljno razvijenog ukusa i talenta, predrasuda, i, uopšte, površnog življenja. U našem društvu problem je nastao kada su članovi elite počeli da koketiraju sa kičem, nazivajući taj stil života ’kempom’. Ovo znači da su od kiča pokušavali da naprave nešto više, nešto kao osobenu filozofiju življenja koja, s druge strane, to ne može da postane, jer kič nije u stanju da stvori nijedan delotvorni element za izgradnju pravog, životnog sistema. Živeti okružen kičem je neuporedivo lakše od ulaganja napora da se otkriva ili saznaje, da se nadvladaju iskušenja i razumeju Božije poruke. Naše društvo je potpuno okrenuto populizmu, a tu su izvori kiča neiscrpni.

Mislite li da je moguće oporezovati kič i ko je uopšte kompetentan da o tome sudi?

Problem o kojem razgovaramo ima nekoliko rešenja i sva se ona uveliko primenjuju u drugim državama. Jedino bi u diktatorskom, totalitarnom sistemu bilo moguće odrediti šta je crno a šta belo, doneti odluku šta je kič, a šta nije. U ostalim sistemima postoje formalni načini da se stvari dovedu u red i drže pod kontrolom. To znači da se zakoni i zakonodavne institucije ne bave uspostavljanjem aršina za merenje kiča, već propisuju zakone koji ubiraju velike poreze od estrade i svih pojava koje je prate. Estrada izrasta iz popularne kulture, pa ona može, ali i ne mora biti kič. Pošto su estradi jedino važni slava i novac, onda se ona i meri tim aršinima, dakle ciframa. Sa jedne strane, dobar poreski sistem funkcioniše tako da omogućava velikim firmama da budu zainteresovane za ulaganje u kulturu, umetnost, kulturne institucije, u nova dela. Deo novca za kulturu dobija se i od oporezivanja igara na sreću. Kako kultura raste i jača, tako se kič omeđuje i zatvara u svoj prostor. Jedino što je pogubno jeste upućivati kulturu i umetnost u tržišnu utakmicu u trenutku kada je neznanje veliko i ukus publike na najnižem nivou. Tako nešto je možda bilo moguće pre 25 godina, ali sada umetnost i kultura moraju da se grade iz temelja.

M. Š.