DRAGANA JOVANOVIĆ
U današnje vreme ljudska populacija najčešće oboleva i umire od kardiovaskularnih, respiratornih i malignih oboljenja. Pušenje je najznačajniji faktor rizika za nastanak i razvoj upravo ovih bolesti.
Pušači imaju znatno veću stopu obolevanja i umiranja od koronarne bolesti: oko 25 odsto –40 odsto smrti od koronarne bolesti je upravo zbog pušenja. Smrtnost od koronarne i kardiovaskularnih bolesti direktno zavisi od broja popušenih cigareta dnevno i dužine "pušačkog staža". Pušenje čak samo 1–5 cigareta dnevno predstavlja znatan rizik za akutni infarkt srca. Među ženama pušačima rizik od fatalnog infarkta srca je četiri puta veći u odnosu na nepušače.
Najvažnija činjenica koju treba istaći je da prestanak pušenja dramatično smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, gotovo na onaj "bazalni" u roku od oko desetak godina po prestanku pušenja.
Dokazana je značajna i dozno zavisna povezanost bolesti perifernih krvnih sudova i pušenja, zbog uloge pušenja u procesu ateroskleroze. Poznata je Birgerova bolest koja se razvija u mlađih muškaraca, isključivo pušača. Ona dovodi do gangrena koje se završavaju amputacijama.
Pušači imaju znatno povećan rizik od moždanog udara ("šloga"), krvarenja u mozgu.
Znatno je smanjen protok krvi kroz krvne sudove mozga pušača pa su i mentalne funkcije oštećene (pamćenje i dr.). Postoji izražena dozna zavisnost rizika moždanog udara i pušenja, pa je tako taj rizik dva puta veći u onih koji puše 40 cigareta dnevno u odnosu na pušače koji puše 10 cigareta dnevno.
Desetak godina po prestanku pušenja smanjuje se rizik periferne vaskulne bolesti i njenih pogubnih posledica kao i moždanog udara na onaj gotovo kao u nepušača. Pluća su organ visokog rizika za tzv. oksidativna oštećenja zbog direktne izloženosti toksičnim materijama aerozagađenja, duvanskog dima i infektivnih agenasa.
Sastojci duvanskog dima imaju slične negativne efekte i u obolelih od astme u čijem razvoju i kliničkom toku značajno učestvuju. Prvi obavezan savet lekara obolelom od HOBP-a i astme je prestanak pušenja.
Karcinom pluća je vodeći uzrok smrti od maligniteta oba pola, i u žena (sa karcinomom dojke) i u muškaraca, a oko 95 odsto slučajeva vezano je za srednje teške ili teške pušače. Pušenje je odgovorno za oko 84 odsto smrtnosti od karcinoma pluća tj. za trećinu smrti od malignih bolesti uopšte. Rak pluća ubija više ljudi nego karcinomi dojke, prostate, creva i pankreasa zajedno.
Očigledna je dozno-zavisna povezanost između broja cigareta dnevno i rizika smrti od karcinoma pluća: broj popušenih cigareta dnevno i broj godina pušačkog staža.
Važno je, međutim, istaći da se sa prekidom pušenja smanjuje značajno rizik obolevanja od raka pluća: nakon 10 godina od prestanka pušenja rizik obolevanja od raka pluća iznosi 30-50 odsto rizika za aktuelne pušače.
Pored karcinoma pluća, pušenje je glavni uzrok još nekoliko karcinoma koji su stoga nazvani pušački karcinomi: usta i usne duplje, grla, jednjaka i mokraćne bešike. Pušenje igra značajnu ulogu i u nastanku i razvoju karcinoma gušterače, grlića materice i bubrega.
Osobe u okolini pušača konzumiraju oko 35 odsto – 40 odsto duvanskog dima, i kao takvi, pasivni (ili bolje rečeno prisilni) pušači, znatno češće obolevaju od bolesti od kojih obolevaju pušači, u odnosu na nepušače koji ne borave u okolini pušača.
Bivši pušači koji su prestali da puše pre svoje 50. godine, l smanjuju svoj rizik smrti na polovinu tokom narednih 10-15 godina u odnosu na pušače.
Pulmolog i direktor Instituta za plućne bolesti KCS u Beogradu