Ovidije za sećanje na Feliksa
Nema mesta za bilo kakvo „međutim” u hvale vrednoj delatnosti Feliksa Pašića kojom je doprinosio ugledu i slavi Televizije Beograd – sem dokumentarnog ciklusa i serije „Međutim” kao vrhunca njegovog raznovrsnog i plodnog TV angažmana. U tome je posebna emisija „Ovidije iz Graba” (1984) koju je, ne samo zbog toga što je ovenčana međunarodnom nagradom, Radio-televizija Srbije odabrala da prikaže povodom smrti ovog TV stvaraoca.
Sve je u toj neobičnoj priči o prevodiocu latinske poezije iz golijske zabiti besprekorno složeno –pojedinačni i grupni portreti, egzistencijalne i etnološke ravni, umetničko i narodsko pevanje i mišljenje…a nadasve reč i slika kao suštinski spoj u televizijskom izražavanju kojim su se na ekranu pokazali dubinski spojevi iz same TV povesti – ljudi sa prirodom, svakodnevice sa tradicijom, budućnosti sa prošlošću.
Do izražaja su pri tom došla i Pašićeva lična svojstva: široko znanje, nenametljiva radoznalost, jednostavnost iskaza, prisnost u dijalogu, smirenost u komunikaciji, otmenost u ophođenju. Dokazivao je te osobine Feliks Pašić i kad je napuštao polje aktuelnog dokumentarizma, privučen svojim sklonostima ka svetu umetnosti, pozorišta naročito. Bilo je to područje nesumnjivo podsticajno, naglašeno izazovno s kraja sedamdesetih i u osamdesetim godinama prošlog veka iz najmanje dva razloga. Prvi je značajan prostor koji je, u celini programa, izdvajan za kulturu i obrazovanje. Mada je i ondašnjim poklonicima „nekomercijalnih sadržaja” ta pažnja izgledala nedovoljna, tek iz današnje perspektive vidi se koliko je ona zapravo bila velika i valjana. Drugi razlog leži u činjenici da je takav program okupljao vrsne i mediju posvećene autore čiji je talenat obezbeđivao visok kreativni nivo svim elementima TV emisije.
U toj plemenitoj utakmici i u tom poštovanom timu Feliks Pašić imao je sigurno mesto. Sačuvao ga je za sećanje možda baš preranim povlačenjem iz televizijske prakse, okretanjem mirnijem području pozorišne istorije i glumačkih biografija, pisanju i knjigama.
Šteta je bar zbog toga što, recimo, nije bio u prilici da se tokom četvrt veka koji put vrati Gudževićima, svojim junacima iz Graba.
Kao što je šteta što RTS ovaj In memoriam, pred prikazivanje pomenute emisije, nije opremio bar nekolikim uvodnim rečenicama o njenom autoru. A nedopustiv je nemar što je (dešava se to, na žalost, često) „odsečena” odjavna špica te je naneta nepravda celoj televizijskoj ekipi i svim njenim članovima koji su svoj rad ugradili u izuzetnu vrednost emisije.