Horor usred Beograda
„Razbojnici tukli ženu palicama i sekli nožem”, „Tukli radnicu štanglama po glavi”, „Brutalno prebili radnicu” naslovi su koji su juče ujutru osvanuli u dnevnim novinama. Radila je u trećoj smeni, u grilu na bulevaru kada su naišli obesni momci. Oni su krenuli u pljačku, spremni čak i zverski da napadnu, a ako ustreba i da prebiju svakog ko im se nađe na putu.
Radnica u grilu na koju su nabasali nije se odupirala. Uzeli su „oskudni” pazar od desetak hiljada dinara i njen mobilni telefon. Ali to je bilo malo. Tukli su je, šutirali nogama, šamarali, udarali šipkama i motkama, vukli po podu lokala i čulo se čak da su je nožem isekli po licu. Ni krivu, ni dužnu.
Horor usred Beograda, samo sat posle ponoći. I nije to zabačeno mesto, prolazili su tuda ljudi i vozila. Nasilnici kao da su bili u nekom posebnom stanju. Iživljavali su se 45 minuta. Jedan od napadača ima 23 godine, a drugi svega 19. Kolika i kakva kazna će ih sustići? Beograđani komentarišu i kažu da je svaka godina robije mala za mučki napad na ženu, koja je verovatno godina njihovih majki. Radnica, koja je pre nekog vremena izgubila ćerku u saobraćajnoj nesreći, leži u bolnici.
U istom gradu se, opet zbog nečijeg iživljavanja, oporavlja žena koja je, pre samo dva meseca, izbodena nožem u po bela dana na svom balkonu. Iznenadila je, i ne sluteći, pljačkaša koji je hteo da uđe u njen stan. I obesti kao da nema kraja. Nižu se jedna za drugom. Policija radi svoj posao, privodi, hapsi… Pre petnaestak dana štanglama je pretučen i i novinar Teofil Pančić. Povrede su mu nanela dvojica mladih ljudi od 18 i 19 godina, oni koji su tek zakoračili u život.
Suviše mladi i suviše besni! Šta se to dogodilo u poslednjih nekoliko decenija pa su deca postala agresivna, lišena bilo kakvog obzira?
Psiholozi kažu sve je to uticaj onoga što se godinama dešavalo. Objašnjavaju da deca sve više usvajaju agresivnost kao obrazac ponašanja. Ratovi, nemaština, poistovećivanje klinaca sa ličnostima na ivici zakona. Neprekidna borba za opstanak koja je roditelje udaljila od dece, decu od roditelja, škole, sporta i mogućnosti koja nije ulica, krađa, alkohol, droga, kocka... Nebriga države za mlade, zanemarivanje njihovih potreba i želje da budu uspešni, da se školuju i sa diplomom nešto postignu u životu.
Zagubila su se negde u savremenoj svakodnevici ona vremena kada se razgovaralo, kada smo usred noći mogli da spavamo na klupi, slobodno idemo na posao ne strepeći da će neko nožem ili pištoljem ući u naš stan, da će neko nekoga masakrirati na radnom mestu zbog nekoliko novčanica.
Ako se nastavi ovako moraće žitelji Srbije u novčaniku da nose novac da podmite potencijalnog lopova kako bi sprečili da ih opljačka, prebije, ubije… Možda nije daleko dan kada će nas savetovati da kod sebe uvek imamo određenu sumu novca kako ne bismo prošli kao radnica Stoja S.