Ode rod u rakiju
(Фото С. Трифуновић)
LOZNICA – Mala otkupna cena šljive od 10 do 12 dinara i izostanak organizovanog otkupa nateraće domaćine da veći deo i ovogodišnjeg roda flaširaju pretvarajući ga u rakiju. Tako se ponavlja priča u kojoj najveći deo roda prođe kroz kroz lampek i završi u buradima.
– Trenutna otkupna cena je 12 dinara za kilogram šljive u džakovima. Pojedini domaćini spremni su da je daju za 10 pa i 8 dinara čak i prevezu do kupca samo da se proda. Oko 80 odsto ovogodišnjeg roda završiće u rakiji a tako je bilo i prethodnih godina jer svi po selima imaju svoje kazane i burad i u ovim uslovima računaju da im je najbolje da je ispeku. Dok je moglo da se prelazi u Bosnu seljaci su išlo preko Drine jer je tamo šljiva skuplja ali sada to ne mogu jer im za prenos trebaju odgovarajući papiri. Da ima neka industrija, kao nekada "Srbijanka" i da se vrši otkup moglo bi dosta šljive da ide za džemove i marmelade ali toga nema – kaže Đorđe Jovanović, stručni saradnik za voćarstvo u Zavodu za poljoprivredu u Loznici.
Po njegovim rečima, na području Zavoda, koji pokriva lozničku, ljubovijsku, krupanjsku i malozvorničku opštinu, pod šljivom je 4.354 hektara. Prosečan prinos je trenutno oko 17 kilograma po stablu i do sada je obrano 60 odsto šljivika koji su uglavnom stari mada ima i novih zasada. Jedan od onih koji i pored loše situacije sa šljivom ne odustaje od nje je i Života Gavrilović, ugledni domaćin iz Trbosilja, koji ima 200 stabala plavog voća a nedavno je na hektaru zemlje zasadio još 300 novih.
– Deset dinara za kilogram šljive je baš malo, pa džanariku su plaćali po sedam, i cena je lošija nego lani. Prošle godine je otkupna cena bila 17, 18 pa i 20 dinara. Sada jeste mala cena ali da barem otkupljuju i po njoj nego i to nešto slabo. Treba država da pomogne voćarima, da imamo tržište i dobru cenu. Po meni bi najmanja cena trebala da bude 20 dinara jer ima, brate, posla oko šljive Imam novi zasad jer se nadam da neće uvek biti ovako i da će se Srbija vratiti šljivi – kaže Života koji kad je rodna godina u svom šljiviku nakupi i po 250 kazana.
Njegova šljiva otići će u rakiju a u buradima već ima oko dve tone stare "domaće", čak i od roda 1992. godine. I drugi seljaci rade isto pa u lozničkom kraju ima mnogo domaćinstava koja imaju po 1.000 i više litara stare rakije koju prodaju. Računica je jasna, kaže Života, jer u "kilo" rakije "ide" pet kilograma šljive a za tu šljivu bi dobio 50–60 dinara dok rakiju trenutno daje za 300 dinara po litri.
Osim male cene seljake muči i to što nema ni radne snage za kupljenje i branje šljive, "mladi otišli, stari ostali" a Živojin još kaže i da zbog svega "neće niko ni da je sadi, vrlo slabo, jer se ne isplati". Deo roda koji se ne "spakuje" u flaše i burad uzeće domaćice pa će nešto završiti u džemu i pekmezu ali najveće količine šljive ponovo će preći iz čvrstog u tečno stanje. I popiće se, za koju godinu.