Kome će dedovina

08. 09. 2006. 17:27

На одмору у ОШ "Вук Караџић" у Чачку (Фото Г. Оташевић)

ČAČAK – Makar da su svi besmrtni Čačanima bi, sa sadašnjom stopom priraštaja, bilo potrebno 120 godina da udvostruče broj stanovnika. To se, dabome, ne može dogoditi jer već godinama idu drugom kraju, loza im se polako tanji, i nastave li ovako neko buduće pokolenje neće imati kome dedovinu da ostavi.

Osipanje naroda najlakše se uočava po deci dospeloj za školu. Septembra 2004. u čačanskoj opštini pošlo je 1.236 prvaka, prošlog petka tek 970, a neće ih biti mnogo više ni u sedam narednih godina.

Neka je ova generacija prvačića, rođenih 1999. i naredne godine, i ostala na osami zbog bombardovanja, a šta je sa ostalim padovima u prinavljanju, da li su krivi samo vladari, nemaština i težak put do hleba, ili zasluge stoje i do zagonetne prirode ljudi sa ovog područja. I demografi često govore o toj naravnoj crti – nije vidljiva ni lako dokaziva – jer neki narodi iz Srednje Amerike, recimo, koji takođe teško žive ne mogu da prebroje decu.

– Pre deceniju i po, sa 1.900 učenika, radili smo u tri smene i mučili se bez prostora. Danas imamo 1.300 učenika u dve smene, najbrojniji je osmi razred sa 180 đaka, dok je u prvi upisano tek 105 mališana. Podelili smo ih u pet odeljenja po 21, mogu da uče bez gužve, na miru – govori u brojkama Dragan Parezanović, direktor OŠ "Vuk Karadžić".

Najveća škola u gradu jeste verna slika sredine bez priraštaja. Država je, sa svoje strane, zakonom naredila da se uredi mreža škola, pa su u ovoj opštini letos zatvorene četiri male.

U Milićevcima, u zaselku rudnik, nije ni bilo đaka iako je istureno odeljenje zvanično postojalo. Ne postoje više ni škole u Ovčar Banji (sedmoro đaka) i Rajcu (šestoro) gde je za polazak dospeo samo po jedan prvačić, a zatvorena je i učionica u Gornjoj Bresnici. Od ukupno četvoro učenika, tu je troje završilo četvrti razred i nastaviće u većoj školi, dok sedmogodišnjaka nema ni jednog.

Odbornici su, birajući između dva rđava, odlučili da odlukom o zatvaranju škola obuhvate najmanje što se može.

– Zbog vrlikog osipanja stanovništva na čitavom području opštine, po selima posebno, u izdvojenim odeljenjima nastava je držana na primitivan način, za četiri razreda istovremeno. To se ne slaže sa 21. vekom, i decu iz tih udaljenih škola svrstava u zapećak po pravu na obrazovanje. Sa druge strane, stanovništvo tih sela strahuje da će još više opusteti gašenjem škola – kaže Milan Kandić, član Opštinskog veća u Čačku.

Gradska uprava izračunala je, u glavu što bi se reklo, da po školama neće biti gužve ni mnogo sledećih leta. Na području cele opštine, gradu i 58 sela, u 1999. godini rođeno je 882 dece, sledeće 918, a 2001. bilo je 1.014 novorođenčadi. Godine 2002. opština je imala 1.016 prinova, sledećeg leta 1.125, zatim 2004. godine 1.051 dete, dok je lane bilo samo 948 prinova.

U istom razdoblju, 1999 – 2005. godina, mnoga sela stigla su tek do neslavnog učinka: jedna godina – jedno dete. Ili su negde oko tog proseka. U Vidovi su za sedam godina rođene dve bebe, u Brezovicama i Jančićima po pet, Banjici šest, Riđagama sedam, Premeći, Zablaćkoj Balugi i Trnavskoj Balugi po osam, Petnici, Kukićima i Sokolićima po devet, u Pridvorici i Ovčar Banji po deset novajlija u ovom svetu.

Na drugoj strani, opštinska uprava u Čačku je, podnoseći godišnji izveštaj o radu, objavila da je lane u matične knjige upisano 1.819 umrlih meštana i sastavljeno isto toliko smrtovnica. Opština je, na popisu 2002. godine, imala 117.072 stanovnika, dok je na prethodnom brojanju (1991. godine) ovde živelo 116.618 duša.

Moravički okrug (Čačak, Gornji Milanovac, Lučani, Ivanjica) sa 230.558 žitelja u 1991. godini, smanjio se na 224.772 stanovnika na popisu pre četiri godine.

Ako se neki sledeći naraštaj bude držao Njegoševog učenja – "Pokoljenja djela sude" – kakav bi zaključak moglo da izvede o današnjim Čačanima ? Na šta li su mislili, ako na budućnost nisu?