Može i bez MMF-a
Drugu godinu uzastopce Vlada Srbije beleži višak prihoda u svojoj kasi, a treći put za svog mandata predlaže rebalans budžeta. Za razliku od prethodnih godina, ova korekcija je bez "pritiska" i neposrednog nadzora Međunarodnog monetarnog fonda, mada nadzor ljudi iz te svetske "kase za pozajmice" nije sasvim isključena.
Aktuelna vlada i njen ministar finansija, Mlađan Dinkić, imaju odista dobrih razloga za zadovoljstvo, koje on, uostalom, nije ni krio na jučerašnjoj konferenciji za novinare. Jer, suficit u budžetu retko postižu i ekonomski mnogo jače i uređenije zemlje od naše. I povrh svega – višak prihoda ne ide za pokrivanje rashoda, već za novi investicioni ciklus ili, kako ga ministar Dinkić, nazva "kapitalni rashod". O dugoročnijim posledicama visokih budžetskih prihoda i suficita po nacionalni kolač moraće da progovore struka i nauka, ali to je već tema za sebe.
Ove godine za ulaganja je namenjeno oko 400 miliona evra. Za dogodine planirano je bar dvostruko više. Da li će se ovogodišnja suma i potrošiti, najviše zavisi od efikasnosti u pripremnim poslovima (tenderima) za najavljena ulaganja u više od tri hiljade projekata – od kompjutera za škole, preko stotina kilometara puteva do opravki muzeja i manastira.
Dok je ministar Dinkić juče blistao od zadovoljstva, istovremeno je u saopštenju Narodne banke Srbije, u kome se, valjda, iznose stavovi guvernera Radovana Jelašića, bilo otvorenih upozorenja na moguće inflatorne posledice. Ne toliko zbog samog rebalansa budžeta, koliko zbog nesumnjivo očekivanog rasta gotovo svih vidova potrošnje.
U NBS, dakle, procenjuju da će uvećani prihodi u budžetu, a time i potrošnja, pogotovo za plate vojske, zdravstva, školstva... ozbiljno dovesti u pitanje njen cilj – da inflaciju zadrži ispod deset procenata. U slučaju da ekonomski tokovi krenu tim inflatornim kanalima, centralna banka već najavljuje znatna novčana i kreditna ograničenja koja će, a koga drugog, pogoditi građane i veći deo privrede.
Sa skupljim i teže dostupnim zajmovima, ne samo za potrošačke i druge kredite namenjene stanovništvu, hladiće se sadašnja zadovoljavajuća privredna aktivnost, što je, opet, glavni cilj vlade i ministra Dinkića sa Nacionalnim investicionim planom. Da većim ulaganjima i iz budžeta pospeše zapošljavanje i standard stanovništva, kao veći problem društva od same inflacije.
Za vazda optimističkog ministra Dinkića, kako juče reče, zabrinutost guvernera, iako se do pre neku godinu i sam "pekao na istoj vatri", problema sa rebalansom i potrošnjom neće biti, ali svako treba da radi svoj posao. To će reći da se guverner stara o cenama i zdravlju dinara, a on će o javnim finansijama, ali i ulaganjima.
Kome će vreme dati za pravo, ne treba čekati puno – kraj ove i početak iduće godine, ali niko, pa ni ministar Dinić, koji je to jednom već činio – ne ponudi opkladu. Šta čeka?