Albansko nestrpljenje
U demonstracijama koje je u subotu u Prištini organizovao pokret "Samoopredeljenje" Aljbina Kurtija, čiji su pripadnici besni što kosovski lideri uopšte pregovaraju o statusu, umesto da zahtevaju instant nezavisnost, bez uslova i odlaganja, poginula su dva albanska mladića, osamdesetak ljudi je ranjeno a Kosovska policijska služba je, u saradnji sa policijom UN, uhapsila 14 osoba, uključujući i samog Kurtija.
Dva dana pre izbijanja sukoba u Prištini, izaslanik UN Marti Ahtisari dao je intervju pariskom "Mondu" u kome je mirno rekao da očekuje da će Priština, posle donošenja nove rezolucije Saveta bezbednosti na osnovu njegovog plana, proglasiti nezavisnost. Na pitanje šta će biti ako Rusija blokira proces u SB, Ahtisari je izneo sledeću slutnju: "Ako ljudi čekaju odluku o svom statusu osam godina i to ne bude učinjeno – oni bi mogli da postanu nervozni i to bi moglo da dovede do incidenata". Dan kasnije, šef Katedre za istoriju na Univerzitetu Indijana Bernd Fišer izjavio je da su se Albanci nadali da će do sredine marta "cela stvar biti rešena". Postoji rizik, rekao je on, da će određene grupe na Kosovu izgubiti strpljenje, a to je pre svega sve veći broj mladih Albanaca koji su umorni od tog procesa.
Ne bi nipošto bilo dobro da bilo ko u međunarodnoj zajednici počne da koristi najnoviji slučaj nasilja Albanaca kao argument za požurivanje utvrđivanja statusa statusa južne srpske pokrajine. Javna je tajna da zapadne zemlje, naročito one koje su učestvovale u NATO bombardovanju Jugoslavije 1999. godine, strahuju da bi nestrpljivo albansko stanovništvo, kome je obećana brza nezavisnost, moglo da se okrene protiv vojnika NATO zemalja koji na Kosmetu osiguravaju mir (i kakav-takav opstanak srpske manjine u enklavama). Ovo upozorenje treba javno izreći, tim pre što su 2004. godine, posle masovnog proterivanja Srba i spaljivanja crkava, neki zapadnjaci to koristili kao argument da treba ubrzati pregovore o statusu. Na žalost, u tome su se naročito isticali pojedinci iz vrha Međunarodne krizne grupe, u čijem Upravnom odboru je glavnu reč imao i Marti Ahtisari.
Ovo je posebno važno istaći u sadašnjoj, veoma osetljivoj fazi pregovora, kada Albanci imaju sve razloge da budu zadovoljni predlogom Martija Ahtisarija, a Srbi nijedan. ("Nećete biti razočarani" predlogom o statusu, poručio je američki izaslasnik Frenk Vizner Albancima prilikom boravka u Prištini posle obelodanjivanja Ahtisarijevog plana. Ništa slično nije mogao obećati svojim strahovito razočaranim i ogorčenim sagovornicima u Beogradu.) Ako međunarodna zajednica požuri sa ustupcima albanskoj strani zato što je zabrinuta zbog albanskog nestrpljenja i "frustriranosti", Srbi će zaključiti da svet nagrađuje nasilje, a ne spremnost na kompromis i poštovanje međunarodnog prava.