Španija u srcu
"Ali na tim licima – licima tupim i tvrdoglavim, sirovim i grubim, sličnim onima koja nam je, bez ugađanja i sa gotovo okrutnim realizmom, ostavilo špansko slikarstvo – bilo je nešto poput očajničke nade, nešto veoma konkretno i, istovremeno, veoma univerzalno. Nisam posle video slična lica."
Dajući ovaj grupni portret, Oktavio Paz je pisao o Španiji iz vremena građanskog rata 1936–1939. godine i borcima koji su u tom ratu branili Republiku. Među njima je bilo i gotovo 40.000 dobrovoljaca pristiglih sa svih kontinenata, jer je građanski rat u Španiji, kao nijedan drugi događaj u istoriji, potresao i pokrenuo na akciju planetarnu javnost spremnu da brani tamošnju mladu, krhku Republiku, konstituisanu 14. aprila 1931. godine.
Pobuna
Sedamdeset godina posle početka tog građanskog rata, u Muzeju istorije Jugoslavije danas će biti otvorena izložba "U čast španskih boraca" kojom se iskazuje počast jugoslovenskim interbrigadistima i njihovim idealima solidarnosti, bratstva i jednakosti, idealima zbog kojih je njih više od 1.700 iz svih krajeva Kraljevine Jugoslavije otišlo u Španiju da brani Republiku.
Sve je počelo 18. jula 1936. godine kada su generali Mola, Sanhurho i Franko podigli pobunu protiv legalno izabrane republikanske vlade, ali nisu uspeli da na prepad zauzmu Madrid i Barselonu.
Munjevito su formirane narodne milicije za odbranu Republike, ali su pobunjenici na svojoj strani imali legionarske i marokanske jedinice lojalne Franku. Pomoć je došla i od fašističke Italije i nacističke Nemačke, kao i od Salazarovog režima u susednoj Portugaliji.
Zapadne demokratije, Velika Britanija, a onda i Francuska, povedene sopstvenim procenama i kalkulacijama, nespremne na otvoreni sukob sa Silama osovine, izdejstvovale su istovremeno, preko Društva naroda, politiku nemešanja u ovaj građanski rat, tako da je legalna vlast izjednačena sa pučistima.
Solidarnost sa Republikom iskazali su jedino Meksiko i Sovjetski Savez (pomoć u oružju), pa je u tom kolopletu ka Španiji krenula reka dobrovoljaca, različitih, pa i suprotstavljenih ideoloških i političkih uverenja, spremnih i odlučnih da sopstvenim životima brane špansku republiku od fašističke opasnosti.
Solidarnost
Izložba "U čast španskih boraca" predstavlja svedočanstvo o tom dramatičnom i tragičnom trenutku španske i svetske istorije u 20. veku, kao i o snazi i veličini ljudske solidarnosti.
I jugoslovenski primer je u tom pogledu bio i ostao više nego rečit. Radnici različitih zanimanja, ponajviše rudari, zatim studenti, a bilo je i srednjoškolaca, seljaci, službenici, lekari, inženjeri, pomorci, profesionalni vojnici, među njima i nekoliko avijatičara, pisci i umetnici, ali i profesionalni revolucionari, bilo iz zemlje ili iz inostranstva, kretali su put Španije, borili se u redovima republikanske vojske i ginuli na bojištima oko Madrida, na Harami i Gvadalahari, Bruneti, Teruelu, Belćite i Ebru. Više od polovine Jugoslovena je na tim bojištima ostavilo svoje kosti.
Većina jugoslovenskih dobrovoljaca je u Španiju išla pod okriljem i kanalima Kominterne, ali je ta dobrovoljačka zajednica bila i slika istinske ideološke i političke lepeze onog vremena, od boljševika do demokrata, od anarhista do liberala. Sledbenici Hrvatske seljačke stranke i Stjepana Radića imali su u Španiji i svoju dobrovoljačku jedinicu.
Ova šarolikost, tako karakteristična za dobrovoljce španskog građanskog rata, bila je posledica jednostavne činjenice – njih je okupio antifašizam, kao uporišna tačka u odbrani Republike, a ne boljševizam.
Vlada Republike je, posle donošenja odluke o formiranju Internacionalnih brigada 22. oktobra 1936. godine, obećala svim dobrovoljcima da će postati građani Španije. Slom Republike i potonja vladavina generala Franka gvozdenom rukom punih 40 godina pretvorili su ovo obećanje u nedosegnuti san.
A onda je, 60 godina kasnije, španski parlament odlučio da svim borcima Internacionalnih brigada dodeli pravo na špansko državljanstvo.