Nevine devojke ne leče sidu
Мишелин Ризли на снимању филма у Зимбабвеу
Da je Fejsbuk mesto spajanja davno prekinutih veza među ljudima, već je postalo uobičajeno, ali ono što se zahvaljujući ovoj društvenoj mreži dogodilo Amerikanki Mišelin Rizli pravi je izuzetak. Fejsbuk je pre tri godine pomogao u oslobađanju ove aktivistkinje za ljudska prava iz jednog afričkog zatvora, a sada je postao globalna scena za prikazivanje njenog dokumentarca „Formula nade”.
Reč je o tragičnim posledicama raširenog uverenja u Africi da seks sa nevinim devojkama leči HIV. Autorka, i sama žrtva seksualnog zlostavljanja u detinjstvu, o tome je uživo govorila u sedištu Fejsbuka gde je boravila da bi zaposlenima zahvalila na ulozi kompanije u njenom oslobađanju. Na snimanju u Zimbabveu 2007. godine bila je uhapšena i ispitivana bez obzira na to što je imala dozvolu tamošnjih vlasti. Producent iz njenog tima objavio je na stranicama Fejsbuka da je Rizlijeva u zatvoru i da joj je sudbina neizvesna. Posle tog upozorenja, jedan američki novinar kontaktirao je s nekima iz državne administracije, a oni, očigledno, s vladom ove afričke zemlje i Rizlijeva je oslobođena.
Njen odlazak u Afriku bio je inspirisan radom Beti Makoni koja je u toj zemlji vodila organizaciju „Mreža devojčica” za pomoć žrtvama silovanja. Pre nego što je deportovana u SAD, Rizlijeva je uspela da vrati snimljeni materijal koji joj je prilikom hapšenja oduzet, i film je završen početkom ove godine. Premijerno je prikazan u stotinu američkih bioskopa samo nekoliko sati pre njenog pojavljivanja u sedištu Fejsbuka, a nakon toga povučen iz dvorana i postavljen na ovu društvenu mrežu.
Film sadrži ispovesti silovanih zbog uverenja koje šire afrički iscelitelji da seksualni odnos sa nevinim devojkama leči sidu, kao i priznanja napasnika. Nakon što su postale žrtve, ove mlade žene, uglavnom još devojčice, bivaju odbačene od svojih porodica. Mnoge posle silovanja ostaju trudne ili su zaražene HIV virusom, pa im je organizacija „Mreža devojčica” bila jedini spas i podrška. Kroz film Beti Makoni, takođe žrtva seksualnog zlostavljanja, pomaže ovim devojkama da povrate samopouzdanje, a deo tog procesa jeste i da govore o onome što im je učinjeno.
Svoj slučaj zlostavljanja Rizlijeva, danas majka trojice sinova, opisala je u knjizi „Ovo nije život koji sam tražila”, dok je u kratkom filmu iz 2005. „Flashcards” govorila o seksualnom zlostavljanju u Americi.
A. M.