Bivši engleski huligan o srpskim „kolegama"
London – Bi-Bi-Si je o nasilju srpskih fudbalskih huligana razgovarao sa Englezom Dagijem Brimsonom, koji za sebe kaže da je i sam nekada bio huligan, pre nego što je postao publicista i napisao desetak knjiga o problemu nasilja na utakmicama.
Brimson kaže da postoji dosta mogućih objašnjenja za pojavu huliganizma.
„Tradicionalno je to stvar pripadništva klanu, bilo da je reč o klubu bilo o reprezentaciji. Ali takođe postoji i politički element, odnosno veza sa ekstremnom desnicom. To je svakako bio slučaj sedamdesetih godina prošlog veka u Engleskoj, i dosta se spekuliše da je i ponašanje srpskih navijača u Đenovi više imalo veze sa politikom nego sa fudbalom”, kaže Brimson.
On kaže da uopšte nije neuobičajeno to što u slučaju srpskih huligana izgleda da postoji politička dimenzija.
„Ako pogledate Englesku kao neku vrstu postojbine huliganizma, videćete da je tokom sedamdesetih i početkom osamdesetih godina postojao veliki uticaj politike na huligane. Ekstremne desničarske organizacije su prosto u svoje članstvo regrutovale momke sa tribina”, kaže bivši engleski huligan.
Na stadionima u Britaniji odavno više nema nasilja, a Brimson objašnjava da je nasilje suzbijeno zahvaljujući zakonima koji utiču na fudbal i zahvaljujući načinu na koji se u Engleskoj održava javni red.
„Vrlo je teško da budete umešani u bilo kakvo nasilje a da ne budete uhvaćeni, jer policija koristi bezbednosne kamere da identifikuje i uhapsi počinioce nakon incidenata. A ako ste uhvaćeni i osuđeni za nasilje na utakmicama, onda je velika verovatnoća da ćete u zatvor. Huligani u ovoj zemlji su jednostavno svesni da ne vredi rizikovati. Zato su incidenti vrlo retki. Ali pretnja od nasilja i dalje postoji. Zato je policijsko obezbeđenje za vreme fudbalskih utakmica i dalje izuzetno važno”, kaže on.
„Mislim da bi Srbija trebalo da prouči engleski model i da odluči šta iz tog modela može da preuzme. Mislim da je od ključnog značaja da fudbalski savez i rukovodstva fudbalskih klubova direktno razgovaraju sa navijačkim grupama, jer i navijači i rukovodstva klubova žele uspeh. To su uspešno primenile skandinavske zemlje, donekle i Italija. Na taj način možete da počnete istinski da rešavate problem. Jer ono što smo naučili iz engleskog iskustva jeste to da, ako uhapsite 100 huligana ili im zabranite ulaz na stadion, nećete rešiti problem, jer će se pojaviti još njih 100 ili 200. Prosto morate da se uhvatite u koštac sa mentalitetom mržnje i sa uverenjem da je nasilje tradicija”, smatra Dagi Brimson.
Ostaje, međutim, pitanje kako da rešite problem političkih motiva huligana koji su u slučaju Srbije, čini se, jako bitni. Nasilne navijačke grupe se glasno protive ulasku u EU i usvajanju modernih evropskih vrednosti kao što je poštovanje prava homoseksualaca. Vlasti veruju da su za nasilje u Đenovi i nasilje u Beogradu dva dana ranije odgovorne iste navijačke i ekstremne desničarske grupe.
Brimson ocenjuje da je to „deo šire slike”.
„U Engleskoj su sedamdesetih godina ekstremne desničarske grupe privlačile momke sa tribina zato što su se ti momci osećali potpuno izolovanim od političkih procesa u zemlji i što su imali utisak da ni na šta u društvu ne mogu da utiču. U Engleskoj danas ponovo imamo navijače koji se okreću ekstremnim desničarskim grupama, zato što su nezadovoljni velikim prilivom imigranata u zemlju ili strahuju od širenja islama.”
„Kada neko nezadovoljnim ljudima kaže da je jedini način da se nešto promeni demonstracija sile, to će za mnoge ljude biti privlačno. Ne treba zaboraviti ni da je, sa stanovišta pojedinca, biti deo grupe huligana veoma uzbudljivo i da oni maltene postaju zavisni od toga. Nasilje za vreme Parade ponosa u Beogradu ili na stadionu u Đenovi omogućava im da od potpuno anonimnih osoba odjednom postanu ljudi o kojima se govori na televiziji. I ne bi me čudilo ako uskoro ponovo demonstriraju silu. To je simptom da u srpskom društvu postoje velike grupe ljudi koje su otuđene i osećaju da niko neće da ih sasluša. Zato ne možete jednostavno na njih da pošaljete policijsku silu. Morate da nađete način da se oni više ne osećaju otuđenima. A to nije nimalo lako", zaključuje bivši engleski huligan Dagi Brimson.
R. H.