Gužva u vojnom vrhu

20. 09. 2006. 17:51

Кривац за неуспех: генерал Уди Адам (Фотодокументација ,,Политике")

Od našeg specijalnog izveštača
TEL AVIV, septembra – Penzionisani generali izraelske vojske, njih 25, zatražili su hitnu ostavku načelnika generalštaba generala Dana Haluca i osnivanje specijalne vojne komisije koja će istražiti sve greške oko vođenja rata u Libanu i to, naravno, javno i saopštiti. Naime, nekadašnji šef vojne obaveštajne službe, general-major Uri Sagvi oštro je kritikovao vojni i politički establišment Izraela tražeći ostavke i hitne personalne promene.
Njegove kritike samo su se nadovezale na nedavno javno pismo i ostavku doskorašnjeg šefa Severne komande general-majora Udija Adama šefu Generalštaba generalu Danu Halucu. Razlozi ostavke generala Adama kreću se od neslaganja sa načinom kako je iz Generalštaba rukovođeno ratnim operacijama u Libanu do Adamove ljutnje što je Dan Haluc za svog ličnog predstavnika u Severnoj komandi postavio zamenika general-majora Mošu Kaplinskog. Generali Adam i Kaplinski i pre toga nisu bili u prevelikoj ljubavi.

Lekcije sa Balkana

Nekoliko dana pre najnovije personalne gužve u izraelskom vojnom vrhu aktivni oficiri Severne komande tokom sastanka sa ministrom odbrane Amirom Perecom izložili su ga pravoj "baražnoj vatri" teških pitanja i kritika, tako da je jedan oficir blizak generalu Adamu rekao "da je izraelski Generalštab sada, zapravo, paralizovan".  

Dakle, nedavni rat u Libanu pokrenuo je pravu lavinu diskusija na javnoj sceni Izraela. Demokratija u Izraelu znači da niko nije nedodirljiv, ni predsednik države, ni generali, ni vojska kao institucija, nedodirljiva je samo država i njeno pravo na opstanak. U izraelskoj javnosti nema većih dilema da li je Izrael trebalo vojno da interveniše protiv Hezbolaha u Libanu. No, kritike vojnom i političkom vrhu države upućuju se zbog toga što je dozvoljeno Hezbolahu da posle jednostranog povlačenja izraelskih trupa sa područja južnog Libana u maju 2000. godine, a u skladu sa rezolucijom UN broj 425, na tom području za šest godina izgradi vojnu infrastrukturu, dovuče oko 15.000 raketa i uz pomoć iranskih i severnokorejskih instruktora utvrdi položaje i uvežba odrede.

Po ranije usvojenoj rezoluciji 1559 Saveta bezbednosti UN "sve libanske i nelibanske milicije i paravojne snage moraju u području južnog Libana da budu razoružane i uklonjene". Vlada Libana za proteklih šest godina nije ništa učinila po tom pitanju, Hezbolah je potpuno kontrolisao jug Libana, otvarao vatru po severu Izraela ubijajući i civile i vojnike, lansirao rakete i, na kraju, pre najnovije eskalacije sukoba ubio osam, a oteo dvojicu izraelskih vojnika. Za vladu u Jerusalimu, koja je prva u istoriji Izraela bez ikakvog vojnog ili ratnog iskustva, to je bilo ipak previše. Pokrenuta je vojna kampanja u kojoj su prvo izraelski avioni i artiljerija danonoćno gađali ciljeve Hezbolaha u južnom Libanu. Pri tome je poginulo i dosta civila, ali Izraelci kažu da su pre toga bacali letke i preko radija na arapskom jeziku pozivali civilno stanovništvo da napusti prostor ratnih operacija, jer im se ne može garantovati bezbednost.

Naime, Hezbolah je dobro naučio lekciju iz nedavnih ratova na Balkanu i koristio je civile kao štit za terorističko-vojne akcije. Tragediju civila u gradiću Kana izraelski oficiri objašnjavaju avio-snimcima na kojima se vide kamioni sa "kaćuša" raketama kako noću ulaze u gradić, skrivaju se po garažama, a onda praktično iz gradskog jezgra poleću rakete na Izrael.

I to ne obične "kaćuše", već rakete "grad" sa bojevim glavama sa kasetnom municijom. Izraelci imaju dokaze za to, a kasetna municija je zabranjena za upotrebu, ako postoji mogućnost da stradaju i civili.

Stil Vijetkonga

To što su pripadnici Hezbolaha, uz pomoć Severnokorejaca, za proteklih šest godina izgradili sistem podzemnih bunkera i instalacija u stilu južnovijetnamskog Vijetkonga i naslonili taj sistem na infrastrukturu UN posmatrača, dovelo je do gubitaka i među pripadnicima UN. Jer, niko nije toliko politički lud da namerno gađa snage UN.

Posle dejstava artiljerije i avijacije u južni Liban su ušli izraelski tenkovi i pešadija. Prvi tenk "merkava" već posle 200 metara po prelasku granice naišao je na protivtenkovsku minu. Kompletno područje uz granicu po dubini od nekoliko kilometara bilo je zaprečeno protivtenkovskim preprekama, a prostor između "pokriven" modernim ruskim protivoklopnim raketama, sve po vojničkim pravilima i standardima. To nisu mogli da urade obični teroristi Hezbolaha, to su uradili školovani oficiri. Iz kojih država i nije teško pogoditi.

Tada su nastupili i prvi problemi izraelskih snaga. Tempo dnevnog nastupanja bio je mali, oklopne jedinice zaglavile su se u okršajima sa Hezbolahom, pešadija je trpela gubitke. Umesto da brzo izbiju duž cele obale reke Litani, izraelske snage nisu prodrle više od osam do deset kilometara unutar Libana, i to samo na pojedinim mestima.

Istina, Izrael i nije hteo da preduzme veliku vojnu operaciju plašeći se žrtava i međunarodne osude. No, u Bejrutu i dolini Beka uništeni su glavni štabovi Hezbolaha, ali je i poslednjeg dana pre prekida vatre Hezbolah na Izrael ispalio oko 200 raketa.

U Jerusalimu su mi visoki izraelski oficiri rekli "da je Iran u obuku i opremanje Hezbolaha u proteklih šest godina uložio oko milijardu dolara, da Izrael ima serijske brojeve ruskih protivoklopnih raketa tipa ’kornet’ koje je koristio Hezbolah i da će ih jedna delegacija uskoro odneti u Moskvu i upitati Ruse o čemu je reč".

Dok međunarodne mirovne snage polako stižu i Liban, u Izraelu je formirana jedinstvena komisija koja treba da odgovori na tri pitanja: da li su obaveštajne službe imale dobre informacije o Hezbolahu, da li je vojska bila dobro vođena, ili je hajtek tehnologija ometala živi kontakt generala sa ratištem, i kao treće, da li je civilna zaštita bila dobro pripremljena? Na kritike penzionisanih generala sadašnji izraelski vojni vrh odgovara da su upravo ti bivši generali bili na čelu vojske ne tako davno...