Italija: Promena stranke u parlamentu nije greh
Рим
Od našeg dopisnika
Rim – U političkoj istoriji Italije bilo je vrlo čestih slučajeva prebega iz jedne u drugu političku stranku, ali i struju. Poslanici u Italijanskom parlamentu su vlasnici svojih mandata, odnosno potpuno slobodni da rade šta hoće, jer ih ne ograničavaju ni političke stranke ni izborni zakoni. U trenutku kada neko od poslanika promeni političku stranku ili pak struju obično je podvrgnut nekoj vrsti „medijske“ giljotine, ali u suštini građani i uopšteno javno mnjenje ne pridaju mnogo značaja ovoj vrsti političkih promena zbog čega se vrlo često ponovo glasa za iste poslanike iako su, između dva izborna kruga, promenili politički dres.
Najinteresantnija promena političkih boja desila se nedavno i to u redovima vlasti. Predsednik italijanskog parlamenta Đanfranko Fini, koji je 2008. godine sa italijanskim premijerom Silviom Berluskonijem osnovao vladajuću koalicionu partiju Narod sloboda, napustio je ove godine stranku i osnovao novu partiju Budućnost i sloboda za Italiju.
Nakon Finijevog odlaska poslanici sa Sicilije napuštaju centralističku opozicionu partiju Unija centra (UDC) i dospevaju u mešovitu političku grupu, ali su spremni i da glasaju za vladajuću, koalicionu partiju Narod sloboda, kako bi održali trenutnu vladu.
Među najsvežijim slučajevima su Frančesko Ruteli (bivši gradonačelnik Rima) i Linda Lančilota koji su napustiliDemokratsku stranku, najpoznatiju opozicionu partiju,kako bi osnovali Alijansu za Italiju–API.
Lider centralističke partije UDEURKlemente Mastela tipičan je primer italijanskog političara koji je bio u koaliciji i s desničarskim i s levičarskim vladama. Mastela, koji je bio ministar pravde, i danas se smatra glavnim krivcem za pad vlade Romana Prodija 2008. godine jer je kriza nastupila ubrzo pošto je podneo ostavku. Današnji lider centralističke partije UDC Pjer Ferdinando Kazini, svojevremeno je činio deo koalicije bivše Berluskonijeve vlade dok je danas jedan od žustrih protivnika italijanskog premijera.
M. Lalović