Ozbiljna Merkelova
Dosadili su nam, ili bar meni, ovi moderni i domaći i strani političari, koje interesuje samo sopstveni politički rejting i koji govore samo ono što bi, po mišljenju njihovih veštih reklamnih magova, trebalo reći. Retko nam se pruža zadovoljstvo da naiđemo na hrabar i nekonvencionalan politički potez ili političku izjavu koja ide uz dlaku.
Angela Merkel je to učinila dva puta tokom ove godine. Prvo se ozbiljno bori za valjan pristup lečenju konstitucionalne slabosti Evropske unije u finansijskoj sferi. Naime, u EU ne postoji mehanizam koji bi sprečio neku članicu (na primer, Grčku) da dovede sebe do bankrota nerazumnom politikom, a da onda račun prebaci na ostale. Merkelova nije, zasada, postigla željeni rezultat, a stoga što je Nemačka već dala novac za spasavanje Grčke i ostalih, pa je time izgubila najvažniji adut u cenkanju sa evropskim oponentima. Ipak, čeka se decembarska runda.
Drugi ozbiljan potez je izjava Merkelove da je multikulturalizam u Nemačkoj „definitivno propao”. To je hrabra izjava, budući da je praktično cela zapadnoevropska politika prema imigraciji bila zasnovana na ideji multikulturalizma, tj. suživota u razlikama, kako bi se reklo.
Nemačka ideja o multikulturalizmu svakako je podrazumevala bar delimičnu integraciju, bar delimično prihvatanje Nemačke i njenih vrednosti od strane imigranata. Većih teškoća nije bilo sa evropskim imigrantima, ali se pokazalo da su mnogi muslimanski, uglavnom turski, neskloni makar minimumu integracije, tj. da ostaju zatvorena etnička grupa koja živi pored Nemaca odvojena civilizacijskim zidom. Multikulturni koncept daje doprinos segregaciji jer navodi imigrante na pomisao da ne moraju da se integrišu, da nauče jezik većine i prihvate običaje nove domovine.
Problemi su za domaćine različiti – od sitnog kriminala i oslonca imigranata na socijalne fondove, preko ugroženosti uobičajenog načina života do straha od vitalne populacije nasuprot nemačkoj depopulaciji. Jednostavno, kako ovi imigranti slabo prihvataju nemački način života, tako i njih Nemci sve teže prihvataju. Jaz se produbljuje, a o „srećnom životu jednih pored drugih”, kako reče Merkelova, nema ni pomena.
O problemima međusobnih odnosa domaćina i imigranata u celoj Evropi nije se smelo otvoreno govoriti, pošto je tzv. politička korektnost zahtevala da se i dalje pričaju „multikulti” bajke. Nije se čak smelo reći da je raširenost kriminala znatno veća među imigrantima, što je nesporna činjenica; odmah bi pala optužba za rasizam. Teren je tako prepušten krajnjim desničarima, sa kojima su pravoverni lako izlazili na kraj, ali i realno postojeće probleme gurali pod tepih.
Merkelova je dodala da je „islam deo Nemačke” i da su imigranti i dalje „dobrodošli”, ali i da „moraju da nauče jezik i prihvate kulturne norme zemlje”. Ovaj zahtev zaista deluje razumno i u skladu je ne samo sa evropskim merilima za nacionalne države, već i američkim, gde se građanin SAD postaje prihvatanjem engleskog jezika, zastave i osnovnih demokratskih i liberalnih vrednosti.
Merkelovoj je teško osporiti umerenost, odnosno pripisati rasizam ili antiliberalizam, kako se obično činilo sa drugima. Ipak, nemačka levičarska opozicija je žestoko reagovala, a Britanci su, kao i uvek kada im nešto smeta kod Nemaca, odmah pomenuli Drugi svetski rat.
Znam da se i u ovim potezima može tražiti politički račun, ali je za mene presudno to što Merkelova otvoreno govori o problemima i traži lek za njih, a nasuprot svima i uvreženom mišljenju, za razliku od ugodne pozicije atraktivnih pričalica-opsenara koji malo šta ozbiljno učine. Naravno, ostaje najvažnije i najteže pitanje: može li se nešto pametno učiniti kako bi se ubrzala integracija. Bilo kako bilo, Merkelova je, bez sumnje, ozbiljan političar.
direktor ekonomskih studija CLDS-a