Perači ruku

03. 11. 2010. 22:00

Sad svi, opet, peru ruke. I tvrde da je inflacija naša sudbina s kojom moramo da živimo do kraja ove i čitave naredne godine, nešto kao kosmičko zračenje od čega nam nema odbrane.

Tako je bilo i pre deset meseci kad je dinar počeo ozbiljno da poboleva i kad su se gotovo svi privredni „subjekti” veoma nasekirali, svi osim Narodne banke koja nas je ubeđivala da je to normalna pojava i „prala ruke” od odbrane nacionalne valute. Ispostavilo se da dinar niko i ne treba da brani, pa je prepušten da se sam „leči” i snalazi na tržištu. Centralna banka je više onako nevoljno, nego strateški, branila nacionalnu valutu. Pošto nije bilo čvrstog plana, ispostavilo se da je taj novac uludo potrošila. Zato dinar ovih dana svakodnevno probija neslavne istorijske minimume.

Niko u vlasti nije ozbiljno shvatao upozorenja da će takav odnos prema dinaru koji je pre deset meseci „klao” preduzetnika postati (sistemom spojenih sudova) i noćna mora za građane ali sada u obliku – inflacije. I dok je kurs bio samo problem „tajkuna” mnogi se nisu uzbuđivali (poneki su i likovali), ali kad je „mečka zaigrala i pred našim vratima” shvatili smo da je vrag odneo šalu i da ćemo morati svi da državi platimo dodatni porez, što inflacija zapravo i jeste.

Tako smo postali jedan od lidera po visini inflacije u regionu. I opet se niko ne „uzbuđava”. Naprotiv, prvi čovek centralne banke pre neki dan kaže da je ovolika inflacija „normalna stvar” da nas država pljačka i da ne treba da pravimo frku što za istu količinu para (platu) možemo da kupimo sve manje robe.

Čini se da su građani živeli u lažnom uverenju da institucija koja se zove Narodna banka Srbije postoji da bi ih čuvala od – inflacije. Uverenje se zasnivalo na Zakonu o NBS u kome piše da je ta institucija zadužena da ne dozvoli inflaciji da se razmahne. Svaku nadu da će nas građane Narodna banka Srbije zaštititi od te pošasti raspršio je guverner NBS tvrdnjom da ta institucija nije ispunila svoj osnovni (i zakonom propisani) cilj jer „nema vudu magiju” u obuzdavanju cena na malo.

Političari nas bombarduju inflatornim pritiscima, najavljuju nova poskupljenja hrane, energenata i komunalija, indeksaciju plata i penzija i pripreme za izbore (popuštaju sve stege javne potrošnje).

Izjavom da nema „vudu magiju”, guverner je „oprao ruke” i amnestirao Narodnu banku od odgovornosti za rast inflacije iduće godine. To je i svojevrsno priznanje da NBS više nije nezavisno regulatorno i kontrolno telo zaduženo za brigu o cenama. Takvo ponašanje stvara neverovatnu nesigurnost poslovanja. Po istom principu niko nije bio odgovoran ni za obaranje vrednosti dinara i privreda je skoro godinu dana radila u nepredvidljivim uslovima.

Pre neki dan šef moćnog udruženja Saveta stranih investitora poručio je kreatorima ekonomske politike: „Mnoge zemlje greše misleći da se investitori privlače poreskim olakšicama, skupim reklamama i visokoparnim izjavama. Sa tačke gledišta poslovne zajednice, jasno je da je predvidljivost ključni element svake odluke o ulaganju”.