Bahatost i nemoć

27. 09. 2006. 23:28

у Улици Љубе Давидовића 28 (Фото Л. Вулетић)

Investitor Slobodanka Kuzmić podnela je u zakonskom roku 2003. godine zahtev za legalizaciju dvospratnice sa potkrovljem u Ulici Jovanke Radaković 35 u Mirijevu, iako je u tom trenutku na tom mestu postojala samo bespravno podignuta jednospratnica. Međutim, zdanje je u međuvremenu "naraslo" do četiri sprata. Na području iste opštine u Ulici Ljube Davidovića 28, investitor Miloš Ljubenović uspeo je pre dve godine da legalizuje 15 stanova i za njih dobije upotrebnu dozvolu, dok je kuća bila još u izgradnji. U međuvremenu je dozidao još jedan sprat. U oba slučaja građevinski inspektori su naložili rušenje. Iako bi najlogičnije bilo da to bude urađeno odmah i bez oklevanja, nijedna cigla, međutim, još nije uklonjena. Inspektori to pravdaju zakonskom procedurom, bahatošću investitora, ali svoj rad i poštenje ne dovode u pitanje.

Marija Leković, šef građevinske inspekcije u Opštini Zvezdara, kaže da ovo nisu jedini slučajevi, jer su formulari za legalizaciju postali spisak želja investitora. Prema njenom mišljenju, jedini lek za bespravne graditelje jeste novčana kazna na licu mesta od 500.000 dinara i zabrana prometa nekretnina građenih bez dozvole, jer naš narod, kako kaže, samo tako nešto može da urazumi.

– Dakle, ono što je sazidano do maja 2003. godine može da bude legalizovano. Sve ostalo će biti srušeno, ali tek onda kada bude okončan postupak legalizacije, jer je to stav Vrhovnog suda. U suprotnom plaćamo odštetu što smo objekat srušili i nismo uvažili proceduru. U konkretnom slučaju za zgradu u Ulici Jovanke Radaković rešenje za rušenje je izvršno, ali moramo da sačekamo da komisija za legalizaciju odbije zahtev, potom da prođe 90 dana, predviđenih za žalbu – objašnjava Lekovićeva.

Svedoci smo da inspektori redovno obilaze gradilište, vide da investitor niže spratove bez dozvole, donesu jedno, drugo, treće rešenje za rušenje... I – nikom ništa. U međuvremenu zgrada je okrovljena i na nju je nalepljen oglas za prodaju stanova. Osim toga što je tada rušenje znatno skuplje, mala je verovatnoća je da će do njega uopšte doći, jer to postaje rizično za one koji su kupili stanove. Na pitanje da li je obaveza inspektora da u startu zaustavi investitora i spreči rizične neimarske poslove, šefica građevinske inspekcije odgovara:

– Na nas se investitori uopšte ne obaziru. Obezvređeni smo. Dovedeno je u pitanje šta mi radimo. Kada se pojavimo na terenu, investitori se slikaju ispred svojih građevina ili nas gađaju malterom. Trebalo bi da se pojavimo sa bagerima i porušimo četiri objekta u nizu da bismo ljudima usadili u glavu da ne smeju da zidaju bez dozvola. Kada je reč o kupovini stanova, kupci svesno ulaze u rizik. Izvinite, vi kada dolazite da kupite stan, prvo pitate za dozvolu. Niko se tu ne obmanjuje, ali su im takvi stanovi mnogo jevtiniji –smatra Lekovićeva.

Da investitori ponekad imaju podršku i administracije, potvrđuje upravo primer u Ulici Ljube Davidovića 28. Jer investitor je u septembru 2004. godine istovremeno legalizovao jednospratnicu i dobio upotrebnu dozvolu za objekat koji je u izgradnji. Samo dva meseca kasnije dobio je potvrdu o prijavi radova na tehničkom održavanju (obijanje dotrajalog maltera i ponovno malterisanje, zamena stolarije...).

– Kažnjeni su vinovnici toga. Objekat P+1 sa 15 stanova sazidan je do 13. maja 2003. godine. Investitor je podneo zahtev za legalizaciju i na komisiji dobio zeleno svetlo. Međutim, mlada koleginica arhitekta  je pogrešila i izdala im upotrebnu dozvolu, iako je projektant u dokumentaciji naznačio da objekat nije završen. Poništena je upotrebna dozvola, ali je građevinska ostala na snazi. U međuvremenu je investitor sazidao još jednu etažu i potkrovlje. Sve izvan onoga za šta postoji građevinska dozvola, odnosno potkrovlje i terase biće porušeni. Zbog potvrde o tekućim radovima, koja se odnosi na zamenu stolarije na novom objektu, obijanje maltera i ponovno malterisanje smenjena je tadašnja načelnica Odeljenja za komunalne poslove – tvrdi Lekovićeva.

Naša sagovornica napominje da je posao inspektora doveden do apsurda.

– Kada donesemo rešenje za rušenje, poništi ga Sekretarijat za inspekcijske poslove sa zahtevom da najpre okončamo postupak legalizacije. Za to vreme investitor može da sagradi kuću i da se useli. Nalazimo se u pravnom procepu, a naš posao postaje besciljan. Recimo, pored Smederevskog puta, deset ljudi od temelja zida kuće bez dozvola. Svi su podneli zahteve za legalizaciju P+2+Pk, a na terenu u tom momentu su se nalazile samo njive. Zahtevi su im odbijeni tako da samo čekamo da prođe  rok za žalbe i krećemo sa rušenjem. Zakonodavci su svojevremeno apelovali da se prijave samo bespravni objekti, a 60 dana su ostavili bespravnim graditeljima za dostavljanje dokumentacije. To su investitori i te kako iskoristili –ističe Lekovićeva i dodaje da krivične prijave nisu od pomoći inspektorima, jer sudije više ispituju njih nego investitore.