Odgovor Visokom savetu sudstva
Ovaj odgovor upućujem gospođi Nati Mesarović iako niko nije potpisao reagovanje VSS na moj tekst, ali pretpostavljam da niko drugi osim predsednice Visokog saveta sudstva ne može da dopusti da neko saopštenje VSS ode u javnost. Na kraju krajeva, niko osim gospođe Mesarović i ne predstavlja VSS u javnosti, osim kada stvari stvarno zaguste pa to mora da radi njen kolega Boško Ristić.
Posle svega što se desilo u vezi sa reizborom sudija bilo kakvo dalje objašnjenje VSS da je sve učinjeno u skladu sa zakonom i Ustavom besmisleno je, imajući u vidu da je gospođa Mesarović javno priznala da su počinjene greške, doduše bez ulaženja u konkretne detalje. Ukoliko ona i dalje misli da je sve u vezi sa reizborom bilo pravno perfektno, zašto se onda izvinjavala na dan kada je objavljen izveštaj Evropske komisije? Da li je to bilo izvinjenje samo za Brisel, dok i dalje namerava da domaćoj javnosti servira drukčija saopštenja bez potpisa? Zanimljivo je da gospođa Mesarović i dalje tvrdi da nije bio u pitanju reizbor, već samo „opšti izbor” kao da je u pitanju bio običan konkurs za posao. Takav argument nije prihvaćen niti od našeg Ustavnog suda niti od Evropske komisije koja u svom izveštaju koristi termin reizbor („reappointment”).
Takođe, Nata Mesarović vrlo dobro zna zašto VSS nije hteo da prihvati za članove predstavnike pravnih fakulteta i Advokatske komore. Zato što nisu imali potrebnu političku podobnost koja bi garantovala da se neće buniti protiv nejasnih kriterijuma reizbora i da neće „talasati” u javnosti. Sama ministarka pravde je 30. 12. 2009. izjavila da je VSS koristio podatke tužilaštva koji su dobijeni od BIA i to je vrlo lako proveriti jer postoji video snimak. Uostalom, kako objasniti sve podatke koje je gospođa Mesarović prezentovala o poslovima sudija sa strane, njihovim putovanjima, druženjima sa advokatima, posetama zatvorima… To su klasični obaveštajni podaci koji naravno ne mogu biti deo neke pravne odluke zato što su neproverljivi, to jest, obične su glasine.
Gospođa Mesarović je direktno u svojim nastupima i intervjuima tvrdila da su neizabrane sudije kršile zakon – da primaju mito od advokata, da drže privatni biznis sa strane, itd. Takva atmosfera je doprinela da se bilo koji argumenti stručne javnosti, koji govore da je reizbor učinjen netransparentno i suštinski loše, nazovu od nekih političkih partija plaćenim napadima organizovanog kriminala. Da bi neko promovisao princip odgovornosti u sudstvu mora taj princip da sam praktikuje i trebalo bi jednom da prekinemo diskusiju o tome da li je nešto loše urađeno i da razgovaramo o tome kako da se situacija popravi.
Na kraju samo želim da kažem da nikako ne sporim da je bilo potrebno napraviti reizbor jer je situacija u sudstvu bila katastrofalna, ali to ne znači da se to može uraditi bilo kako. U pitanju je bila istorijska prilika da sudstvo opet dobije poštovanje građana ali je ta prilika propuštena.