Dragojević: Logičan i jedini mogući izbor
„Mi umetnici smo najspremniji da, istina, sa puno razloga, gunđamo, ’kukamo’, ’lelečemo’ nad neizdrživim stanjem u srpskoj kulturi. Ali veoma često smo potpuno nespremni da nešto konkretno i uradimo.
Jesmo li štrajkovali kada su omogućili tajkunu bez kulture i osećaja za društvenu odgovornost da kupi ’Beograd film’ i uništi ga? Jesmo li digli glas protiv toga što Narodni muzej već godinama ne radi? Šta smo učinili oko ’Prosvete’? Zatim, tužna sudbina ’Avala filma’, onda – devastirana mreža domova kulture širom Srbije... Lista ’zlostavljanja’ izvršenih nad kulturom, kulturnim radnicima i kulturnim institucijama u Srbiji je preduga....
Tokom čitave prethodne decenije nismo izvukli niti jednu jedinu pouku iz teških i bolnih tranzicija kroz koje su, pre nas, prošle zemlje u okruženju; počinili smo iste, pa čak i veće greške i nepravde prema kulturi u celini.
Najveći broj političara seti nas se baš nekako pred izbore, samo tada smo im potrebni, važni, „neophodni”, samo tada padaju zakletve na ’odanost’ umetnosti, kulturi, obrazovanju... I onda moje kolege i koleginice glume ’mečke’ na predizbornim skupovima, uoči predsedničkih i drugih izbora, nadajući se da će neko da nas se seti i između istih.
E pa, vidite, meni je dojadilo da čekam da nas se ’sete’. Odluku da se ja ’setim’ njih, možete da posmatrate i kroz prizmu nekih mojih filmova koji su, i te kako, delovali kroz ’sferu’ politike i pokušavali da, koliko je to moguće, menjaju ljude i njihov pogled na svet.
Želim da to radim i dalje kroz filmove, ali pošto su nam uništili bioskope i rasterali mi publiku koje je, obično, bilo više nego glasača nekih partija što su na izborima prelazile cenzus i krojile nam sudbinu, odlučio sam da se politikom pozabavim i – lično”.
„Pristupanje baš Socijalističkoj partiji Srbije za mene je bio logičan i, jedini mogući, izbor. SPS je trenutno jedina partija leve orijentacije čiji je politički program blizak mojim političkim stavovima i osećaju za pravdu i moral.
To što smo nekada bili na suprotstavljenim stranama, ne vidim kao problem, naprotiv, ističe Dragojević: „To je dokaz da sa godinama ljudi mogu da se menjaju – nabolje, da mogu da uče i da stiču iskustvo i mudrost. Veći problem vidim u tome što smo ja i neki koje sam podržavao tokom devedesetih sada protivnici. I verujem da u ovome nisam usamljen.
Verujem da milioni ’gubitnika tranzicije’ deli ovaj stav i da je neophodno da, ukoliko želimo napred, iza sebe ostavimo kako devedesete, tako i deceniju nakon petog oktobra. I da uradimo nešto korisno za sve nas”.
Srđan Dragojević