Štete koje nanesu životinje

05. 10. 2006. 15:37

Ljubitelji životinja i oni koji ih drže često zaboravljaju da njihovi ljubimci mogu da nanesu štetu susedima. Odgovornost za štetu koju učine životinje snosi vlasnik, kada su u pitanju domaće životinje. Šteta može ići od običnog uznemiravanja i remećenja kućnog reda pa do oštećenja imovine ili ugrožavanja zdravlja, čak i života.
Naši propisi ne regulišu posebno pitanje ovih šteta već se primenjuju propisi koji važe za štete uopšte i za štete od opasne stvari. Domaće životinje same po sebi nisu opasna stvar, međutim, u određenim okolnostima mogu biti. Odgovor na pitanje da li je neka životinja opasna stvar daje sudska praksa u svakom konkretnom slučaju. Tako je stav sudske prakse da šteta nastala od ujeda psa predstavlja štetu od opasne stvari. Razlikovanje da li je šteta nastala od životinje kao opasne stvari bitno je zbog utvrđivanja odgovornosti za naknadu štete.

Pravilo je da za štetu od životinje odgovara onaj ko je drži, sem ukoliko dokaže da je preduzeo sve što je potrebno za čuvanje i nadzor. Držalac se oslobađa i u slučaju ako je šteta nastala krivicom nekog drugog lica ili samog oštećenog. Međutim, kada se životinja tretira kao opasna stvar, držalac životinje će biti odgovoran po principu objektivne odgovornosti. Ako se utvrdi da nije opasna stvar, držalac će biti odgovoran samo u slučaju ako nije primenio uobičajene mere čuvanja i zaštite.

Onaj ko drži opasnu životinju u stanu ili dvorištu bez nadzora ili bez zaštitnih sredstava može da bude odgovoran za prekršaj ako se radi o životinji koja može da prestraši prolaznike ili susede ili da im nanese telesne povrede. Za prekršaj nije potrebno da dođe do prestrašivanja ili povrede već samo da su životinje neobezbeđene a postoji mogućnost da dovedu do prestrašivanja i povrede. Takav će biti slučaj ako psa, na primer vučjaka, pit bula ili dobermana, prilikom šetnje držite bez uzice ili bez zaštićene njuške – tada kršite propise i prava drugih lica na mirno prolaženje i bez straha.

Divlja životinja je uvek opasna stvar, tako da je za štetu koju ona učini odgovorno lice koje je drži. Ako se radi o zaštićenim životinjama u lovištima, odgovornost snosi vlasnik, tj korisnik lovišta.

Šteta može da nastane na imovini, kada životinje pređu na tuđi posed i naprave štetu na stvarima ili na odeći ili stvarima koje prolaznik nosi u ruci. U slučaju telesne povrede, šteta se sastoji u nanošenju fizičkog bola izazvanog telesnom povredom ili psihičkog, tj. duševnog bola zbog umanjenja životne aktivnosti, naruženosti do koje može doći usled ožiljaka koji ostaju (na primer, na licu od ujeda psa) i pretrpljenog straha prilikom napada od strane životinje ili straha zbog mogućih posledica. Naknada štete zbog zaplašivanja može da se traži u slučaju da je to dovelo do ozbiljnih zdravstvenih problema, kod osoba sa slabim srcem, recimo, ili kod male dece koja mogu da pretrpe psihičke posledice.

Međutim, životinje koje se drže u stanu mogu da pričine štetu i u smislu štetnih imisija koje podrazumevaju pravljenje buke noću ili u vreme dnevnog odmora, smrad koji smeta susednom stanu, nečistoća u liftovima i hodnicima i drugim zajedničkim delovima zgrade. Vlasnici životinja su često u sukobu sa susedima kojima to smeta, mada ima i situacija da oni koji ne vole životinje izmišljaju smetnje i onda kada ih zaista nema.

U međusobnim odnosima u zgradi potrebna je tolerancija i poštovanje kako prava ljubitelja životinja, tako i prava ostalih na miran san i nesmetano korišćenje svoga stana i zajedničkih delova zgrade. Smetnje mogu da prave ne samo psi koji laju noću već i ptice čije kaveze vlasnici iznose leti u cik zore na terasu ili prozor i koje bude i one koji bi u to vreme da spavaju. Nije redak slučaj da se u gradskim sredinama nađe i poneki petao koji ometa noćni mir i koji, na kraju, završi u nečijem loncu. Međutim, ono što je jako opasno i što može da izazove takođe veliku štetu, jeste rešavanje problema, nastalih zbog tuđih životinja, na svoju ruku, bilo da se radi o šteti koju u tom slučaju može da pretrpi držalac životinje, ili o slučajnoj šteti koju pretrpi treće lice.

Posebno je pitanje životinja koje nemaju gazdu, ali ih ljubitelji životinja hrane i štite, a kada napadnu dete ili nekog odraslog koji ne ume da se brani, za tu štetu niko ne odgovara.