Amerika u virtuelnim oblacima

Milan Mišić

29. 12. 2010. 22:00

За трећу димензију ускоро неће бити потребне наочаре Фото Бета

Od našeg stalnog dopisnika

Vašington – Pred kraj 2010. američki trgovci su se suočili sa kupcima u čijim rukama je, sem kreditnih kartica, bilo i novo oružje protiv koga nisu imali odbranu.

Kad god bi videla nešto što joj se dopada, mušterija bi izvadila svoj mobilni telefon (naravno, onaj iz kategorije „pametnog“) i snimila bar-kod, onu seriju tankih i debljih crtica iznad svake cene. Na ekranu mobilnog bi se posle nekoliko sekundi pojavilo gde sve predmet želja može da se kupi – ali po nižoj ceni.

Ovo je samo jedan od noviteta iz stare godine koji su doneli „gedžeti“, elektronske spravice koje su postale svakodnevni pratioci ljudi na celoj planeti. Naravno, ponajviše ovde, u Americi, gde su te novotarije uglavnom izmišljene – ali ne i proizvedene. U globalnoj podeli rada, američki izumi se fabrikuju u Kini.

Minula godina je u stvari bila baš „godina gedžeta“. Najveći novitet je bio „ajped“, kompjuter u obliku tablice, koji je planuo u milionskim primercima, stavivši kompaniju „Epl“ iz koje je potekao na postolje berzanski najvrednije tehnološke korporacije sveta.

Godinu je obeležila i trka između „ajfona“, koji je od svog debija, 2007, bio neprikosnoven kao „najpametniji“ mobilni telefon na planeti, i „androida“, sistema osmišljenog u „Guglu“ koji je u poslednjim mesecima, a naročito sa modelom „neksus S“, možda malo i isprednjačio.

„Mobilni“ (namerno izostavljamo reč „telefon“) danas je sprava koja će vam ovde reći gde nešto jeftino da kupite, koji je najbolji restoran u blizini, omogućiti vam da slušate omiljene pesme, gledate TV serije koje volite, u dokolici se poigrate, snimite neki razgovor, fotografiju, ili video u visokoj rezoluciji. Ako zalutate, pokazaće vam put, izmeriti koliko ste kalorija potrošili džogirajući, možete i da, ako putujete javnim prevozom, sa njegovog ekrana čitate najnoviji roman... Naravno, ako zatreba i da nekoga pozovete ili primite poziv.

Posle svih pobrojanih čuda, pitanje koje se ovde neizbežno postavlja glasi: čime će nas „Epl“, „Gugl“ ili možda „Majkrosoft“, koji je u trku uskočio sa svojim „vindous fon 7”, iznenaditi u 2011? U ovoj godini uglavnom se poboljšavalo nešto što nam je već bilo poznato – a šta će to biti „revolucionarno“ , kazaće nam se ako se malo strpimo.

Ali glavni trend u 2010. bila je „zabava iz oblaka“. Spoj pomenutih mogućnosti „mobilnih“ i Interneta promenio je način prodaje muzike: gotovo niko više ne kupuje ce-dee, već melodije i albume „dovlači“ sa nekih servera koji su u nekim internet „oblacima“.

Iz „oblaka“ su u odlazećoj godini prvi put u velikim brojevima kupovane i knjige. Afirmisani su digitalni čitači, pre svega „kindl“ iz najveće virtuelne robne kuće „Amazon“, gde je svaka peta knjiga koja je prodata bila u digitalnim „bitovima“ i „bajtovima“. „Kindl“ je stalno na vezi sa svojom centralom, pa od momenta kad se knjiga poruči do početka čitanja ne prođe više od dva minuta. A sem toga, u spravi, koja je manja i praktičnija od džepne knjige, može da se nosi i biblioteka od nekoliko hiljada naslova.

Čitačima su, uz to, pale cene: od oko 300 dolara, najnoviji „kindl“ je sada dostupan samo za oko 130. Mnogobrojne imitacije nude se i ispod crte od sto dolara.

Iz „oblaka“ je u sve većoj meri stizala i zabava u kućnim bioskopima. Televizija je, naime, u Americi postala već sasvim nezavisna od tradicionalnih programskih šema: gledaoci su sada, uz pomoć servisa „Netfliks“ ili „Hulu“, u mogućnosti da serije, popularne emisije ili filmove gledaju „po porudžbini“, u vreme kad im to najviše odgovara. „Netfliks“, na primer, za 10 dolara mesečno omogućava da se gleda neograničen broj dela iz njegove kinoteke od oko stotinu hiljada filmova.

U 2010. održano je i opelo DVD pločama. Onima sa oznakama „blu rej“ koje ih nasleđuju ne prognoziraju da će trajati ni upola koliko odlazeće.

Debi je napravila i trodimenzionalna televizija. Zasad samo sa specijalnim naočarima, ali pred kraj godine počelo je njihovo skidanje.

Ako smo u staroj bili samo ljubitelji „gedžeta“, u novoj nam se lako može dogoditi da postanemo – njihovi zarobljenici.

Milan Mišić     (/slika2)