Kako je bankrotirao Deda Mraz
Деда Мразово поштанско сандуче на Гренланду
Pre nego što je globalna ekonomska kriza prodrmala svet i pre nego što je čuvena investiciona banka Liman braders stavila katanac na bravu, a više od miliona Amerikanaca proglasilo bankrot, bankrotirao je najpre, lično, Deda Mraz.
I to ne onaj „Koka Kolin” već onaj Deda Mraz koji je nastao u crtanom filmu Volta Diznija 1934. godine u kojem Paja Patak sa svojim sestrićima putuje preko Grenlanda do Severnog pola kako bi upoznao ovu značajnu osobu. Već sledeće godine po prikazivanju crtanog filma „Putovanje Deda Mraza”, počela su da stižu dečja pisma na Grenland, i to u Kraljevsku grenlandsku trgovačku kompaniju, koja je u to vreme jedina poslovala u ovoj danas autonomnoj oblasti u okviru Kraljevine Danske.
Zaposleni u ovoj kompaniji počeli su da odgovaraju na pisma, što je postalo tradicija, koju je finansijski mogla da izgura samo velika kompanija poput ove. Osim toga, i zaposleni u Turističkoj organizaciji Grenlanda počeli su da zadovoljno trljaju ruke jer se povećalo interesovanje za ovaj udaljeni predeo na severu.
Međutim, kada je Grenland dobio svoju upravu i izgubio status danske kolonije, dedamrazovski posao odgovaranja na dečja pisma prebačen je u kompaniju „Grenlandski Deda Mraz”, koja je bila deo državne telekomunikacione kompanije „Tele Grinlend”. Štaviše, ogranak firme je prerastao u fondaciju, a Deda Mraz se pojavio i kao stavka u grenlandskim finansijskim izveštajima u periodu od 1991. do 2003. godine, budući da odgovaranje i slanje na desetine hiljada pisama širom sveta nije bio jeftin posao.
Uoči Božića decembra 2004. sa Grenlanda je stigla šokantna vest – Deda Mraz je bankrotirao.
Lisa Johansen je svetskim medijima rekla da je „kasa prazna” jer je lokalna grenlandska uprava bila prinuđena da u smanjivanju troškova prekine finansiranje Fondacije Deda Mraza Grenlanda. Johansenova, u medijima predstavljena kao „Deda Mrazova pomoćnica”, morala je da prizna da Deda Mraz nema više para za poštanske markice neophodne za slanje odgovora deci, iako je te godine stiglo oko 40.000 dečjih pisama u kojima su bili crteži, lilihipi, bombone, kolači, pa čak i malo slame za irvase.
Budući da je grenlandski Deda Mraz bio prinuđen da se sam snađe za gotovinu kojom će priuštiti malo novogodišnje radosti, njegova pomoćnica je saopštila da svako onaj ko želi da dobije lični dedamrazovski odgovor i mali poklon, mora u svojem pismu da pošalje i 79 kruna (oko 10 evra).
Grenlandskom Deda Mrazu, ipak, i dalje stiže godišnje oko 50.000 dečjih pisama, doduše ubedljiva većina pisana je iz Danske. Ovaj novogodišnji mit i dalje je preživeo na teritoriji koja je najbliža Severnom polu, iako Deda Mrazovom „biznisu” nije išlo na ruku i to što praktično svaka nordijska država tvrdi da je na njenoj teritoriji postojbina Deda Mraza. Tako dečja pisma stižu i u Norvešku, Švedsku, Finsku, ali i u američku saveznu državu Aljasku, kao i u odsek kanadske pošte, budući da ova kompanija prima poštu namenjenu za Severni pol.
Uprkos svemu, Deda Mraz je savladao finansijsku krizu premda mu ovih dana preti nova „opasnost” – sajt „Vikiliks” koji otkriva mnoge dugo čuvane tajne. Naime, Internetom već nedeljama kruži duhovita poruka: „Deco, Deda Mraz ne postoji. Pokloni su od vaših roditelja. S ljubavlju, ’Vikiliks’.”