Kolica za bolji život
Кенет Беринг (Фото Ј. Миловановић)
Zahvaljujući Kenetu Beringu, osnivaču fondaciji "Vilčer" iz SAD-a, i Fondaciji princeze Katarine Karađorđević, ovog vikenda je 280 invalidskih kolica uručeno bolnicama i udruženjima osoba sa invaliditetom u Beogradu. Zadivljen spremnošću prestolonaslednika Aleksandra i princeze Katarine da pomognu onima kojima je pomoć najpotrebnija, gospodin Bering odlučio je da im se pridruži. Njegova humanitarna organizacija do sada je isporučila više od 500.000 invalidskih kolica u 146 zemalja takozvanog trećeg sveta.
Govoreći za "Politiku" o svojim počecima ističe da mu je misija bila da putuje po zemljama u kojima su izbijali ratovi. Njegov cilj nije bila zarada, već je želeo da pomogne ljudima.
– Jedna od prvih pomoći bila je kada sam na poziv crkve odneo invalidska kolica u Čehoslovačku jednom gospodinu koji je doživeo moždani udar i ostao nepokretan. Rekao mi je: "Sada prvi put mogu da izađem u dvorište i da se radujem životu". Tada sam saznao da su u zemljama trećeg sveta invalidi potpuno izopšteni iz javnog života.
Misiju je nastavio u Severnom Vijetnamu u vreme kada je posle rata tamo počinjao da se odvija normalan život. Tada je, napominje, prvi put imao priliku da se upozna sa komunističkim sistemom vladavine.
– Kada sam uz saradnju ondašnje vlade pokušao da distribuiram kolica rekli su mi da njima dam ta kolica pa će ih oni prosleđivati onima kojima su potrebna. Na to nisam pristao i sam sam se upustio u čitavu akciju. Sa jednim lekarom iz tamošnje bolnice, prašnjavim putevima, išao sam od vrata do vrata i uručivao pomagala. Jedna od najdirljivijih scena bio je susret sa devojčicom koja je prvi put imala priliku da izađe napolje. Vozio sam bicikl, a njena kolica sam pored sebe gurao. Ona se tada prvi put radovala životu. Teška su bila ta iskustva – priseća se osnivač fondacije "Vilčer".
Posle toga usledile su misije po Centralnoj Americi i Gvatemali.
Na jednom od svojih putovanja, pre dve-tri godine, sreo se sa princezom Katarinom.
– Govorila mi je o momku koji je, u toku rata u Bosni, naleteo na nagaznu minu i izgubio obe noge i ruku. Posle 11 meseci boravka u bolnici preselio se u Srbiju. Poklonio sam mu kolica jer, kako mi je prenela njegova majka, želja mu je bila da sedi napolju i posmatra sunce – kaže Bering.
Sve te priče ga i dalje motivišu da i dalje putuje i saznaje za prepreke kao što je nečista voda. Za njega je poražavajuće da u 21. veku neko pije nečistu vodu. Drugi cilj Beringove fondacije je prečišćavanje vode.