Diktator i bomba
Svet godinama živi sa pakistanskom, indijskom, pa i izraelskom atomskom bombom, svet je godinama živeo i sa atomskom bombom režima južnoafričkog aparthejda, pa će morati da se navikne da živi i sa severnokorejskom bombom. Barem još neko vreme, ako ne dođe do sporazuma. Jer, bez obzira na to što neki analitičari misle kako nuklearna bomba Pjongjanga dramatično povećava mogućnost atomske kataklizme to, ipak, nije tako. Naime, režim u Severnoj Koreji jeste klasična komunistička diktatura. Severna Koreja raspolaže velikim prirodnim rezervama uranijuma i grafita i jeste organizovala neke terorističke atentate i diverzije u prošlosti, ali samo protiv južnokorejskih političara, a ne i protiv Amerikanaca.
Mogućnost da Severna Koreja isporuči atomsku bombu nekoj terorističkoj organizaciji tipa Al kaida samo je teoretska: prvo zato što su severnokorejske atomske bombe još previše gabaritne da bi njihov transfer mogao da prođe nezapaženo posebno s obzirom na geografski položaj Severne Koreje i, kao drugo, režim u Pjongjangu time ništa ne dobija. Opasnost da Al kaida dođe do nuklearnog materijala leži potiče pre svega iz Pakistana, čije su obaveštajne službe, a posebno Direktorat u bliskim vezama sa Al kaidom i problemima u Avganistanu. Nije slučajno Džordž Buš nedavno u Vašingtonu ugostio avganistanskog predsednika Karzaija i njegovog pakistanskog kolegu Mušarafa...
Atomski prasak Kim Il Sunga rezultat je nepopustljive politike sadašnje američke administracije prema Severnoj Koreji i straha Pjongjanga od nasilne smene režima. Jer, gde pregovara naš stari poznanik Kris Hil, tamo ili izbije rat ili eksplodira atomska bomba. Naime, administracija predsednika Bila Klintona imala je sa Pjonjangom sporazum da se Severna Koreja odrekne vojnog nuklearnog programa i da joj u zamenu za to SAD isporuče nuklearne reaktore za civilna istraživanja, hranu, naftu, te da joj se ukinu ekonomske sankcije. Severna Koreja je tražila da sa Amerikom vodi direktne političke razgovore o svim spornim pitanjima i već godinama traži da joj SAD pismeno garantuju da je neće vojno i napasti. Medlin Olbrajt je kao državni sekretar SAD gostovala kod diktatora Kima u Pjongjangu i aplaudirala mu...
Administracija Džordža Buša očito je odustala je od onoga što je Klinton svojevremeno obećavao Pjongjangu i krenula je "đonom" na Kima. Severnokorejski diktator je video kako prolaze zemlje koje nemaju atomsko oružje, Jugoslavija 1999. godine, Irak 2003. i šta preti Iranu u vremenu koje dolazi.
U Pjongjangu kažu "da Amerikanci imaju na stotine nuklearnih bojevih glava uperenih na ciljeve u Severnoj Koreji i da oni moraju da se brane". Što se tiče Kine i Rusije, budimo iskreni, mora da u Pekingu i Moskvi diskretno seire šta je Ameriku snašlo...