Amazonija mi je promenila život
Jedno od najvećih imena „Gitar art” festivala je brazilski gitarista, pijanista i kantautor Egberto Žismonti. Tokom proteklih decenija ovaj muzičar snimio je 63 albuma, oprobao se kao solista, kompozitor, aranžer, producent, radio je primenjenu muziku, svirao je u duetima, sa simfonijskim orkestrima, ali i značajnim muzičarima iz celog sveta. Na „Gitar artu” nastupiće sa svojim sinom Aleksandrom Žismontijem, koji je, iako mlad, već uspešan gitarista.
– Obojica mojih sinova su profesionalni muzičari. Ja sam oduvek sve, ne samo svoju porodicu, ohrabrivao da se bave muzikom i trudim se da što više radim sa mladim muzičarima. Smatram da muzika pomaže ljudima da imaju neku nadu– priča Egberto Žismonti u telefonskom razgovoru za „Politiku”.
Majka mu je sa Sicilije, otac je rođen u Libanu, a on je odrastao u Brazilu. Oduvek je, kako kaže, bio izložen različitim kulturnim uticajima:
– Brazil je simbol mešavinerasa, kultura i tradicija. Ovde živi skoro 200 miliona ljudi, a svi su došli iz nekih različitih podneblja. Osim portugalskog, govorim i italijanski, francuski, španski, engleski, i to ovde nije nije ništa neobično. Zato smo mi Brazilcipravi srećnici!
Muzičko putovanje započeo je u šestoj godini. Posle završetka muzičke akademije u Brazilu, usavršavao se u Parizu, a godinu dana živeo je i u SAD. Život van Brazila bio mu je, kako kaže, dragoceno iskustvo, međutim, ništa se ne može porediti s vremenom provedenim u prašumama Amazonije!
– Brazilski Indijanci u Amazoniji su mi otvorili nova vrata u poimanju ne samo muzike, već i života. To su ljudi koji poštuju biodiverzitet, prirodu, vodu…Ti ljudi su me naučili kako da živim u skladu sa prirodom, kako da poštujem druge ljude... Naravno, nisam spreman da živim u džunglama Amazonije, jer me čeka neka drugačija budućnost. Tamo sam boravio tri puta i stekao mnogo prijatelja. Ti ljudi žive zajedno u miru, jedu dobru hranu, poštuju ono malo što imaju, i iznad svega život. A mi, koji danas živimo u velegradima poput Rija ili Sao Paula, za te Indijance predstavljamo sve ludilo ovoga sveta.
Kada ga pitate šta je to što Brazil ima, a što opčinjava ljude širom sveta, podseća da je njegova zemlja kao dve Evrope!
– Prosto, ova velika zemlja je puna različitosti. Ali, nekako prva asocijacija na Brazil su mi ljudi, sreća, lepo vreme, mnogo plaža, pregršt različite muzike, dobre hrane, voća…Ako sve to volite, samo dođite u Brazil. Zato i živim ovde. Mogu ja da živim bilo gde u svetu, ali najlepše mi je u Riju.
Sebe naziva pijanistom koji svira na gitari i gitaristom koji svira na klaviru. Poznat je i po tome što svira na desetožičanoj, dvanaestožičanoj, čak i četrnaestožičanoj gitari. Njegove kompozicije izvodili su velikani, kakvi su Vejn Šorter, Džon Meklaflin, Herbi Henkok, Pako de Lusija, Jo Jo Ma…
– Uvek sam zadovoljan kada muzičari, bilo da su poznati ili ne, sviraju moju muziku, jer na taj način potpuno drugačije sagledavam svoj rad. Jedina mogućnost da saznam da li moja muzika može da uzdrma ljude jeste kada neko drugi izvodi mojekompozicije. Znate, muzika je prema meni bila darežljiva, imao sam mogućnost da probam sve, ai danas mi je pravo zadovoljstvo da zakoračim u nepoznato.
J. Koprivica