Žene protiv Berluskonija
Јединствени против премијера: протести на улицама Рима Фото Бета
Od našeg dopisnika
Rim – Italijanski premijer Silvio Berluskoni optužio je svoje političke protivnike da protestima hiljada žena širom zemlje pokušavaju da ga nedemokratskim sredstvima svrgnu s vlasti. Demonstracije na kojima su žene tražile ostavku Berluskonija, navodeći da im je njegovim seksualnim skandalima povređeno dostojanstvo, italijanski premijer je ocenio kao „izgovor” za dobijanje podrške za pravnu tužbu pokrenutu protiv njega, „koja nema veze sa stvarnošću”.
„Video sam uobičajenu partizansku mobilizaciju protiv moje ličnosti koju je organizovalo levo krilo koje koristi svaki izgovor da pokuša da pobedi protivnika koga ne može da pobedi demokratskim putem na izborima”, kazao je italijanski premijer, dodavši da se prema ženama „uvek ponašao sa najvećom pažnjom i poštovanjem.”
Međutim, žene širom Italije ne misle tako, štaviše proteklog vikenda su organizovani protesti posvećeni pravima ali i dostojanstvu žena i u Parizu, Londonu, Berlinu, Madridu, Bostonu, Tokiju.
„Ovog puta je drugačije”, ističu organizatorke do sada možda najvećeg protesta žena u Italiji. Ne samo protiv Berluskonija već i protiv trenutne izobličene kulture koja vlada svim segmentima društvenog života u Italiji. „Ako ne sada, kada?” – naziv je manifestacije koja je u nedelju održana u preko 230 italijanskih gradova.
Bilo ih je preko milion a većinom na jednom od najvećih trgova Večnog grada, Pjaci del popolo. Bez političkih simbola, ali sa zastavama i parolama „Sve smo mi Egipćanke”, „Berluskoni, daj ostavku”, „Bolje odmah neko nikad”, žene, ali i muškarci, svih godišta prisustvovali su ovoj naizgled ogromnoj žurci. Pevajući i igrajući uz pesme Arete Frenklin, Pati Smit, prisutni na trgu u Rimu isticali su da ne prihvataju više način na koji je ženski rod predstavljen ne samo među političarima već i u reklamama, novinama i televizijskim programima.
„Ovde sam jer se nadam boljem životu za moju ćerku, životu bez premijera kao što je to Berluskoni”, kaže mi Danijel Šaherl, držeći u naručju svoju ćerku od samo nekoliko meseci.
Probijajući se kroz reku ljudi, a posebno kroz grupu mladih devojaka koje su vikale „Sve smo mi Egipćanke”, stižem na predivni vidikovac Pinčo, na kome je takođe održan deo protesta i minut ćutanja nakon koga su prisutni svi uglas vikali: „Ako ne sada, kada? Sada!”
U gomili ljudi upoznajem mladog italijanskog studenta Luku Sanino koji svoje prisustvo na protestu komentariše: „Imam 24 godine i iskreno za mene u ovoj zemlji nema budućnosti. Ovde sam jer želim da istaknem da nismo svi kao Berluskoni.”
Ipak, politički predstavnici bili su nešto optimističniji. Susrećem jednog od predstavnika Demokratske partije, Darija Frančeskinija, koji pozdravljajući mnoge žene u prvom redu ogromnog protesta kaže da su „žene u Italiji spremne da promene ovu zemlju”.
„Umorne su od zastarelih i šovinističkih Berluskonijevih ideja o ženama. Danas je novi početak”, kaže Frančeskini.
Đovana Melandri, bivša ministarka kulture i jedna od predstavnica opozicione Demokratske stranke, dodaje: „Ovde smo jer mislimo da nije normalno da sedamdesetpetogodišnji premijer viđa mlade i maloletne devojke. Ovde smo jer mislimo da postoji nada za drugačiju Italiju. Ovo danas nije Italija.”
Protest „Ako ne sada, kada?” ideja je istoimenog komiteta koji je podržao i sekretar jednog od najbitnijih italijanskih sindikata, CGIL, Suzana Kamuso, režiserka Kristina Komenčini, ali i mnoge druge glumice i italijanske političarke.
Ideja za pomenutim demonstracijama nastala je nakon sudske istrage protiv italijanskog premijera Silvija Berluskonija povodom njegove navodne veze sa maloletnom Marokankom Karimom el Marug (poznatijom kao Rubi). Istraga je još u toku, a tokom ove sedmice sudija Kristina di Čenso trebalo bi da se izjasni povodom osnovanosti optužbi italijanskih tužilaca i zahteva za hitnim suđenjem premijeru.
Osim u Rimu, više od stotinu hiljada protestanata okupilo se i u Torinu, dok su u Milanu centralni trg Pjaca Kastelo demonstranti potpuno okupirali. Zanimljivo je da je protest održan i u mestu Arkore, kraj Milana, upravo u gradiću u kome se nalazi i Berluskonijeva vila San Martino u kojoj su, navodno, organizovane kontroverzne zabave.
Iako definisani kao nepolitički, pristalice italijanskog premijera izjavile su da se radilo o striktno političkim skupovima.
Nakon poslednjeg glasanja 14. decembra, u donjem domu parlamenta, poverenje italijanskom premijeru izglasano je sa samo tri glasa: 314 poslanika podržalo je premijera protiv čak 311. U gornjem domu, situacija je daleko stabilnija, a premijer je oduvek u Senatu raspolagao većinskom podrškom.
Berluskoni optužuje levičare da koriste ove demonstracije, ali s druge strane kaže da očekuje i da će uskoro u donjem domu imati 325 poslanika naklonjenih njegovoj vladi.
Marina Lalović