Srbija u mom srcu
Салах Стетије (Фотодокументација "Политике")
Ovogodišnja "Smederevska pesnička jesen" okupila je, kao i prethodnih 36 godina, mnogo pesnika iz celog sveta i ljubitelja poezije. Najveću pažnju privukao je Salah Stetije, poznat i priznat stvaralac u svetu poezije, dobitnik ovogodišnjeg "Zlatnog ključa Smedereva", najvrednije nagrade "Smederevske pesničke jeseni".
Stetije je rođen u Bejrutu 1929. godine. Studirao je u Francuskoj i Libanu. U Bejrutu je vodio nedeljnik "Književni orijent". Kao diplomata dugo je boravio u Parizu, bio je ambasador u Maroku, generalni sekretar Ministarstva inostranih poslova u Bejrutu, a potom i ambasador u Hagu.
Veliku nagradu za frankofoniju koju dodeljuje Francuska akademija dobio je 1995. godine. Član je Komisije za neologiju i terminologiju francuskog jezika.
U razgovoru za "Politiku" Salah Stetije priča kako mu je ovo priznanje jako važno u životu jer je to prestižna nagrada koju su do sada dobili pesnici koje poštuje. Osim toga, tvrdi Stetije, ova nagrada ima poseban značaj jer mu je dodeljena u Srbiji koju iskreno voli, a "svaki ključ nešto otvara, a mi pesnici imamo potrebu da otvaramo", priča Stetije.
Rođen je u Bejrutu, a još kao mlad došao je u Pariz da studira. Tu je počeo i da piše. Na francuskom. Kritičari kažu da je zahvaljujući Stetijeu francuski jezik kročio van sopstvenih okvira. Kada smo mu to spomenuli, skromno je rekao:
– Nadam se da je tako. Kada sam sa nepunih dvadeset godina došao u Pariz kao student, vrlo brzo sam shvatio da je uzaludno da "sipam vodu u Senu". Rekao sam sebi da, ako sam se već odlučio za francuski jezik, a pišem isto kao oni, nije ni potrebno da pišem. Tada sam bolje razumeo smisao mog identiteta i rekao sam sebi, i to je postala moja priroda, da je jako važno da jeziku koji sam izabrao dam novi pečat, kroz novu ličnost vezanu za Liban, arapski svet, islam i Mediteran. Ta mešavina je stvorila moju ličnost koja je pronašla mesto u francuskom jeziku.
Stetije sa neskrivenom radošću primećuje da je na početku njegove karijere u francuskim rečnicima pisalo da je on libanski pesnik francuskog izgleda a danas pored njegovog imena piše da je francuski pesnik libanskog porekla. Za samog Stetijea to znači da je prihvaćen u "francuskoj porodici" i to komentariše:
– U mojoj zemlji kažu da si sin gospođe ili robinje. Pre sam bio sin robinje, a sada gospođin sin. To znači da je moje delo integrisano u baštinu francuskog jezika i poezije.
Za Stetijea je bila jako interesantna tema o različitostima i sličnostima između kultura Bliskog istoka i Evrope, a čini se da nema boljeg sagovornika za to.
Uporedio je dve teorije. Jedna je tvrdnja engleskog pisca Kiplinga da se istok i zapad nikada neće sresti, a druga je misao američkog istoričara Hantingtona da će se te dve kulture sukobiti. Po Stetijeu, obe teorije su pogrešne: istok i zapad, tokom istorije, stalno su se preplitali. Najpre, velikim migracijama iz Azije ka zapadu, onda, kroz mitove koji su se obično rađali na istoku i prelazili na zapad. Da ne govorimo koliko je prožimanja bilo na filozofskom planu, jer su brojni filozofi (Platon, Sokrat, Aristotel, Majmonid, Averoe...) i mnogi drugi koji su rođeni na Sredozemlju često istočnjačkog porekla ili su pretrpeli orijentalne uticaje.
I epska poezija rođena na istoku "Gilgameš, Ilijada i Odiseja se spajaju kroz istok i Mediteran", dodaje pesnik.
Na pitanje da li prati srpsku književnu scenu, dobitnik "Zlatnog ključa Smedereva" kaže da je pre rata bio jako upućen u ovdašnje kulturne prilike. Poznavao je velike srpske pisce: Danila Kiša, Ivu Andrića...
– Bio je rat i kod vas i kod nas u Libanu. Dužnost generalnog sekretara u Ministarstvu inostranih poslova u Libanu malo me je omela i izgubio sam kontakt. Zbog svoje ljubavi prema Srbiji angažovaću se u ponovo u osvajanju onog što sam propustio u modernoj srpskoj literaturi. Obećavam, pročitaću sve novije savremene srpske pisce.