Bolje prolazimo, ali rđavo stojimo
Srbija prolazi nešto bolje od drugih zemalja u komšiluku kroz godine krize po tempuekonomskeaktivnosti, rastu izvozai standardu, ali je sve to morala da plati visokom stopom nezaposlenosti od 19 odsto. Ruku na srce mi smo i pre kriza s nezaposlenošću od 14 procenata imali taj problem u odnosu na okruženje jer su pojedine balkanske i druge zemlje ranije ušle u tranziciju i izašle iz nje, upozorava saradnik biltena MAT i zamenik direktora Republičkog zavoda za statistiku dr Miladin Kovačević, ali suština stvari ostaje ista – kako sa što manje „gubitaka u sopstvenim redovima” dočekati oporavak jakih ekonomija koje će nas sve povući u novi razvojni ciklus.
Da za Srbiju „đavo” i nije baš tako crn ukazuju iskustva pojedinih zemlja, koje su, uglavnom,uspešno prebrodiletranziciju, čak su i u EU ušle,ali beleže osetanpad ekonomske aktivnosti,praćen malaksavanjemstandarda,zaposlenosti i eksplozijomspoljnog duga (Mađarska, Rumunija, Hrvatska...). Svejednoiz kog razloga – inertne budžetske ilispoljnotrgovinske neravnoteže. Najčešće zbog pada izvoza.Neke zemlje imaju krizu na svim nivoima –odfinansijske dorealne ekonomije, kao na primerLetonijaili Mađarska.
(/slika2)U svemu tome, napominje dr Kovačević, bez davanja ocene opravdanosti zahteva, sindikati, od prosvete, policije ili zdravstva pa redom, listom iznose argumenteo najnižoj plati u regionu koje potkrepljujupodacimao nominalnom iznosu prosečne, minimalne ili neke druge mere izražene u evrima po internom kursu. Zaboravlja seili previđa,kaže, da je uporedivost standarda i kupovne moći pa i plata preračunati na standard pariteta kupovne moći jedino moguća ako sesledi račun EUROSTATA (evropske statistike) o paritetu kupovne moći.
Iz tabele se, kaže naš sagovornik, može videti da Srbija ne zaostaje u zaradama po paritetu kupovne moći u odnosu na neposredno okruženje, makar i da se merenja EUROSTAT-a uzmu kao kao manje pouzdana u balkanskom okruženju gde su tržišne,cenovne i prihodne nepravilnostidaleko većenego u stabilnim i razvijenim ekonomijama.
Da sve, ipak, nije tako dramatično promenjeno, uprkos godinama krize, čiji se kraj tek naslućuje, svedoči i činjenica da se struktura potrošnje u Srbiji tokom krize nije znatno izmenila. To, tvrdi dr Kovačević, najbolje pokazuje Anketa o potrošnji domaćinstava.
(/slika3)Mada se struktura potrošnje nije bitnije promenila, jesu cene prehrambenih proizvoda u Srbiji, baš kao i u okruženju. One su i najveći generatorinflacije od 10,3 odsto 2010. To je najlošiji rezultatu poslednjih devetgodina. Udeo industrijsko-prehrambenih proizvoda u tom rastu bio je 29,8 procenata, dok je učešće osnovnihpoljoprivrednih artikalabilo svega 7,5 odsto.Razlozi su, između ostalog, smatra dr Kovačević, u rastu cena hrane u globalnom okruženju,neadekvatnoj poljoprivrednoj politici i kartelskim strukturama proizvođača u zemlji.
Zbog toga su, po oceni našeg sagovornika, veoma poželjni strateški investitori, ne samo poput Fijata, Benetona, Jure ili Panasonika, zbog zapošljavanja znatnijeg broja ljudi, već i veliketrgovinske kompanije kako bi se uravnotežila ponuda i cene, adomaći proizvođači bili podstaknuti da razvijaju evropske standarde. Očekuje se belgijski Delez da kupi Delta maksi. Možda je i to put da dođe dobržih promena navika domaćih kupaca.
Tokomkrize najpre su cene prilagođavali trgovinski lanci,jer suprivreda,kako industrija tako i trgovina,pa i poslovi s nekretninama,opterećena spoljnim dugom. Zato jeočuvanje prometa u trgovini u finansijskoj krizi bio imperativ opstanka i održanja likvidnosti. To je pokazalo da suveliki trgovinski lanci fleksibilniji na tržištu, iakokod nasogromnu ulogu u snabdevanju imaju „zelene pijace” i male trgovinske radnje. Dobro je, smatra dr Kovačević, štonjihov značaj neće uskoro biti marginalizovan.
Slobodan Kostić
-----------------------------------------------------------
Slom industrije
Nezaposlenost je posledica, pre svega, sloma industrije u minuloj deceniji, kao posledicarazaranja jugoslovenskog tržišta, ratnog okruženja, sankcija međunarodne zajednice,izraubovanosti tehnologije, podinvestiranjadevedesetih i sloma finansijskog sektora. Promenu na bolje, po dr Kovačeviću, nisu donele ni prve godine novog milenijuma. Svedoci smo veoma spore reindustrijalizacije, zbog koje nije moglo doći do pomaka u zapošljavanju.
– Može se grubo konstatovati da je industrijska proizvodnja u 2008 dostigla tekpolovinu učinaka iz 1989, a bruto domaći proizvod 75 odsto iz te iste godine. Ipak,BDP Srbije i u 2008. godini, kao najveći agregat ima industriju saoko 22 procenta učešća. U zemljama, koje se graniče sa nama nema nijedne ekonomije koja dostiže taj obim i učešće industrijske proizvodnje, izuzimajući možda Rumuniju.S drugestrane veoma je važan uspon prehrambene industrije,koja je oslonjena je na značajne kapacitete primarne poljoprivredne proizvodnje, gde je perspektiva neograničena s obzirom na zemljišne resurse i neiskorišćene mogućnosti navodnjavanja”, naglašava Kovačević.