RZZO nije obnovio ugovor sa Beogradskim KBC
Republički zavoda za zdravstvenu zaštitu nije obnovio ugovor sa privatnim Beogradskim kliničko-bolničkim centrom koji je omogućavao da kardiovaskularni pacijenti o trošku države budu operisani u ovoj instituciji.
Sanja Mirosavljević, pi-ar RZZO, kaže da su pacijente prestali da šalju u privatni KBC, jer se ispostavilo da postoje veoma konkretni razlozi zbog kojih se još preispituje odluka o davanju saglasnosti Ministarstva zdravlja za potpisivanje ugovora sa ovom ustanovom.
– Čekamo mišljenje Instituta za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut” i Ministarstva zdravlja da li je neophodno potpisati ponovo ugovor sa njima budući da su se u Srbiji smanjile liste čekanja. Situacija u kardiohirurgiji znatno je popravljena u poslednjih šest meseci, jer se za razliku od prethodnih godina, sada na operaciju srca u Kliničkom centru Srbije i Institutu za kardiovaskularne bolesti u Sremskoj Kamenici čeka od dva do tri meseca. RZZO je institucija koja savesno brine i o zdravlju i o novcu osiguranika, što znači da će u cilju adekvatnog lečenja, ali i zakonskog trošenja novca, potpisivati ugovore sa privatnim klinikama, pa i sa Beogradskim KBC, samo pod uslovima koji su zakonima i pravilnicima propisani. RZZO može da sklapa ugovore sa zdravstvenim ustanovama van plana mreže za one usluge koje državne ustanove ne mogu da obezbede u okviru svojih kapaciteta i sa onim ustanovama koje ispunjavaju propisane standarde – kaže Mirosavljevićeva.
Naša sagovornica priznaje da je smanjenju liste čekanja znatno doprinela saradnja RZZO sa turskom bolnicom, ali i sa Beogradskim KBC u kome je do sada operisano 250 osoba.
Profesor dr Stevan Nastić, iz Beogradskog kliničko-bolničkog centra, kaže da su rezultati njihovog rada veoma povoljni i da se mogu uporediti sa rezultatima na svetskom nivou, kao i da su bolesnici davali najviše ocene za lečenje, smeštaj, komfor i pažnju. On ističe da ne znaju zbog čega RZZO više od dva meseca ne potpisuje ugovor sa njima i da je čudno što se tako rizičnim bolesnicima sa lista čekanja zakazuje operacija za 2014. godinu, a da se pri tom ne koriste njihovi kapaciteti.
– Poznato je da su bolesnici koji su predviđeni za operaciju na srcu najrizičniji pacijenti i da bi bilo idealno da se njima od trenutka kada je završena dijagnostika čekanje skrati na period od tri do šest meseci – dodaje dr Nastić.
RZZO je nastavio saradnju sa turskom bolnicom „Adžibadem”. U njoj ističu da su u proteklih deset godina obavili oko 19.000 kardiovaskularnih operacija i da analiza rezultata, recimo, koronarnog bajpasa pokazuje da je prosečna smrtnost oko 0,9 odsto.
– Svega dve nedelje je prošlo od trenutka od kada sam se prijavio do odlaska u tursku bolnicu. Išao sam na operaciju zamene srčanog zaliska u pratnji supruge. Sve je bilo organizovano, od dolaska na aerodrom do smeštanja u sobu, operacije i postoperativnog toka. Ležao sam u bolnici devet dana, kao da sam bio u hotelu. Osećam se fantastično – priča Višeslav Veljković, iz Beograda, koji se u bolnici „Adžibadem” operisan u novembru prošle godine.
Zamenu srčanog zaliska ili ugradnju bajpasa, koje RZZO „pokriva”, u ovoj bolnici su od kraja juna prošle godine do kraja januara ove obavila 143 pacijenta iz Srbije, ali poslednji put je na 300 pisama, koje je RZZO uputio onima koji se nalaze na listama čekanja, odgovorilo svega 15 pacijenata, koji su se prijavili za operaciju. Poslednja grupa od osmoro pacijenata otišla je 23. januara, a 6. i 20. marta ka turskoj klinici krenuće nove grupe od po 14 pacijenata.
Zbog nedostatka kadrova i kapaciteta pacijenti u Srbiji i dalje dugo čekaju na neophodnu kardiohiruršku intervenciju, a jedina mogućnost, pošto ugovor sa privatnim Beogradskim KBC nije obnovljen, jeste odlazak na intervenciju u tursku bolnicu o trošku države.
Operaciju na srcu čeka više od 2.000 osoba, a neke bolnice zakazuju intervencije za početak 2014. godine.
Danijela Davidov-Kesar
---------------------------------------
Potpisivanje ugovora sa bečkom klinikom
RZZO trenutno razmatra predlog o saradnji i potpisivanju ugovora sa eminentnom klinikom u Beču, gde bi se o trošku osiguranja najhitniji pacijenti iz Srbije, prvenstveno deca, upućivali na transplantacije srca i pluća koje se u našoj zemlji uopšte ne izvode.