Ni prvi, ni poslednji

13. 03. 2007. 20:00

Звездине муке: Короман на неславној утакмици против Војводине (Фото Ж. Јовановић)

Dušan Bajević je tek u trećem-četvrtom pokušaju došao u Beograd (zvali ga ranije iz FSJ i Crvene zvezde) i sigurno će se za sva vremena kajati, a mi svi žaliti što je uopšte i stigao u naš fudbal kao trener. Dočekan je s oreolom grčke slave, stručnjak od rejtinga, veličan do neslućenih visina. Prozvan je Bogom sa Olimpa.

Nekad centarfor poznat po golovima (i nogama i glavom), od subote i 72. minuta ostaće upamćen po trenerskom – autogolu! Napustio je klupu Crvene zvezde kad je Vojvodina držala lekciju Bajevićevom nepripremljenom i slabo sastavljenom timu. Jesu otišli Kovačević, Žigić, Janković i Biševac, ali veliki stručnjaci se poznaju na mukama.

Bivšeg "Princa sa Neretve" u krugovima Zvezdinih simpatizera za subotnji potez neće oprati ni Dunav, ni Sava. Ali, Bajević nije ni prvi, ni poslednji stručnjak koji je igrače ostavio na cedilu, pobegao s klupe, ne rekavši ni zbogom! Pre njega "sprint s klupe" napravili su Miljan Miljanić, Todor Veselinović, Ivica Osim i Dejan Savićević.

Svi kao – selektori! Napustili su "plave" kad im je bila neophodna pomoć s klupe, ali i pokazali da su događaji na terenu svojevrstan stres.

Kad su naši eminentni stručnjaci, s izuzetkom Dejana Savićevića koji je bio zalutao u trenerske vode, "fintirali" klupu, pobegli s nje i razočarali svojim gestom.

MILjAN MILjANIĆ: Ako se sada vrati pogled unazad možda je baš Dušan Bajević "pomogao" tadašnjem selektoru reprezentacije Jugoslavije da u odlučujućoj utakmici u Atini protiv Grčke napusti klupu pre kraja meča! "Plavi" su bili gosti Grčke, bila je neophodna pobeda od dva gola razlike kako bi se Jugoslavija izjednačila u bodovima sa Španijom i prema ondašnjim propozicijama to bi donelo "majstoricu". I krenulo je u Atini ne može biti bolje: u 12. munutu 1:0 za Jugoslaviju i to golom Dušana Bajevića. Tri minuta kasnije rezultat po želji tog 19. decembra 1973. godine svih 21 miliona stanovnika nađe zemlje – 2:0, strelac Stanislav Karasi. Nastavak drama nad dramama: prvo je Elefterakis (30. minut) smanjio na 1:2, a pre nego je Katalinski postigao autogol (2:2 u 44. minutu) nemački sudija Kurt Čenčer je Bajeviću pokazao crveni karton. Razlog: Bajević je bez lopte udario Glezosa, koji je, ruku na srce, bio veoma grub. Bilo je to u 37. minutu, pri rezultatu 2:1 za nas. Kola su, dakle, krenula nizbrdo, a rezultat se dalje ovako kretao: 3:2 (63. minut) golom Ivice Šurjaka. U 90. minutu, kad je Miljanić već bio u svlačionici Stanislav Karasi je pokazao u poslednjim senukdama susreta da se nikada ne treba predati – 4:2. Jugoslavija je u Frankfurtu (13. februar 1974. godine, gol Josipa Katalinskog) pobedila Španiju i kvalifikovala se za Svetsko prvenstvo 1974. u SR Nemačkoj.

TODOR VESELINOVIĆ: Posle kraha na "Mundijalu"1982. godine selektorsku palicu od Miljanića preuzeo je Todor Veselinović. Za Prvenstvo Evrope Jugoslavija se kvalifikovala takođe u poslednjim sekundama duela sa Bugarskom u Splitu –3:2. Zlatni strelac Ljubomir Radanović. Pod Marjanom je Mladen Delić, kao što je to u Atini sa stadiona "Karaiskaki" uzviknuo Vladanko Stojaković, izrekao rečenicu: "Ljudi, da li je to moguće", koja se i danas pamti. U Fancuskoj, na EŠ, Jugoslavija je izgubila sve tri utakmice, a kad smo gubili u Sent Etjenu od Danaca selektor Toza Veselinović je napustio klupu. Navodno, imao je srčane tegobe.

IVICA OSIM: Četvrtfinale sa Argentinom u Firenci, na prvenstvu sveta 1990. godine u Italiji, bilo je veoma uzbudljivo. Ni posle 120 minuta nije bilo pobednika (0:0), pa su šutevi s bele tačke odlučili da "gaučosi" odu u polufinale. Rezultat 3:2 u penalima, golman Ivković je odbranio Maradonin šut sa 11 metara, a jedanaesterce nisu realizovali Stojaković, B. Brnović i Hadžibegić. Selektor Osim nije gledao penal–dramu jer je otiđao u svlačionicu. Posle utakmic je rekao: "Nisam imao hrabrosti".

DEJAN SAVIĆEVIĆ: Genijalan igrač, selektor izvučen iz rukava. Ne sao zaslugom igrača, nego i njegovom, Jugoslavija se nije našla među najboljim ekipama Evrope 2004. godine u Portugaliji. Porazu u Bakuu (1:2), protiv Azerbejdžana koji je naš nacionalni tim već bio iznenadio u Podgorici (2:2), kumovao je i – Savićević. Nije ni on, međutim, ostao do kraja uz igrače: otišao je s klupe u svlačionicu i po završetku utakmice usmeno je podneo ostavku predsedniku nacionalnog saveza Draganu Stojakoviću. Naslednik Ilija Petković umalo posle duela sa Velesom (dve pobede) i Italijom (remi) nije odveo državni tim na Prvenstvo Evrope.

Dakle, Bajević na "Marakani" nije lansirao neki nov specijalitet: bežanje od odgovornosti, pa i nesporstko ponašanje bez kasnijih sankcija, pokazali su i veći stručnjaci iz naše zemlje.