I kompakt diskovi imaju rok trajanja
Zahvaljujući napretku tehnologije nikada nije bilo lakše doći do podataka i informacija. Ali nikada ih nije bilo lakše ni izgubiti. Sve manje dokumenata čuva se na papiru, sve više na kompakt diskovima (CD) i digitalnim video-diskovima (DVD), a nevolja je u tome što je malo poznato da i ovi nosači zvuka i slike imaju rok trajanja.
U zavisnosti od kvaliteta, originalan ce-de ili di-vi-di može da traje nekoliko decenija, pa za sadržaj na njima ne treba brinuti. Ali, diskovi koje smo sami narezali ili kupili kod pirata teško će trajati duže od pet, a samo u retkim slučajevima do deset godina. Često se dešava i da već posle dve ili tri godine narezani kompakt disk postane neupotrebljiv, pa je nemoguće otvoriti ga ili je za to potrebno mnogo vremena.
Stručnjake to ne čudi. Ivan Hinić, direktor distributerske kuće „Tak”, objašnjava za „Potrošač” da su tehničke razlike između originala i diskova koje sami režemo velike.
– Diskovi rezani kod kuće manjeg su kapaciteta, znatno lošijeg kvaliteta slike i zvuka i kraće traju. Podaci o trajanju diskova variraju, ali je jedino sigurno da su industrijski proizvedeni diskovi nekoliko puta dugotrajniji od onih koje ljudi režu kod kuće – kaže Hinić dodajući da nema razlike između kupovine kompakt diska ili bilo koje druge robe.
Potrošači ne bi trebalo jedino da se rukovode nižom cenom.
– Ako se kupcu neki film dopadne i ukoliko želi da ga ima sigurno će odvojiti novac za to. Cena ne bi trebalo da bude presudna, uvek su hitovi skuplji, ali posle nekog vremena i njima cena pada na prihvatljiv nivo – objasnio je Hinić.
On kaže i da su, osim dužeg roka trajanja, na strani originala i bolji kvalitet slike i tona.
– Preporučujem svima da kupuju originalne filmove u regularnim prodavnicama kako bi potpuno uživali u filmu. Za one malo imućnije koji imaju televizore visoke rezolucije predložio bih da razmisle o kupovini filmova u „blu-ray” formatu, jer se očekuje da ove godine dođe do ekspanzije i znatnog sniženja cena kako plejera tako i samih „blu-ray” filmova. Kvalitet zvuka i slike u ovom slučaju je savršen – ističe Hinić.
Lako je onda zaključiti da će muzika ili film na originalnom disku trajati višestruko duže. Problem je, međutim, u tome što pregršt podataka, poput fotografija ili dokumenata korisnici računara sami moraju da prebace na diskove i tu da ih sačuvaju. Večita dilema je da li brzina rezanja utiče na kvalitet i vek kompakt diskova. Stručnjaci imaju odgovor.
– Kada režemo ce-de ili di-vi-di tada zapravo dolazi do urezivanja mikrozareza putem lasera. Nije dobro izabrati maksimalnu brzinu rezanja kako bismo posao što pre završili, jer u tom slučaju može da dođe do grešaka. Nije, međutim, poželjno ni rezanje na najmanjoj brzini. Tačno je da je tada mogućnost da dođe do greške minimalna, ali tada rezanje traje dugo i disk se isuviše greje. Optimalna brzina rezanja je oko h16 – objašnjava Nino Filiposki, iz kompjuterske firme „Amos informativni sistemi”.
Osim brzine, korisnici bi za rezanje trebalo da odaberu i rezač, ali i softver (program) koji će koristiti za narezivanje sadržaja.
– Može se donekle reći da je dobra marka rezača garant sigurnosti, a što se softvera tiče svaka verzija programa „Nero”, koji se kod najviše koristi, ima prednosti. Postoji i mnoštvo besplatnih, malih programa za rezanje koji mogu da se skinu sa Interneta. Nisu ni oni loši, ali ne zadovoljavaju sve potrebe korisnika jer imaju manje opcija – rekao je Filiposki.
Zbog toga bi trebalo slediti sledeći savet – ne čuvati podatke jedino na ce-deu ili di-vi-diju. Uvek treba imati rezervne kopije i na računaru. Ali pošto se može desiti da otkaže hard disk na računaru ili da se kompjuter pokvari, najsigurnija varijanta je arhiviranje dokumenata, fotografija, pa i muzike i filmova, ukoliko su dragoceni, na eksternom hard disku. Ovi uređaji sve su većeg kapaciteta, sada veći od 250 ili 500 gigabajta, imaju sasvim dovoljno prostora za čuvanje podataka, a i cena im je sve prihvatljivija.
--------------------------------------------------------
Kako da ce-de traje duže:
Kao i većina drugih proizvoda i kompakt diskovi imaju rok trajanja i pošto lako mogu da se oštete, izgrebu ili zaprljaju, valjalo bi voditi računa o održavanju. Postoji mnoštvo saveta:
– na poleđini diska često ima otisaka prstiju zbog čega laseru može biti teško da ih pročita. Uzrok tome je nepravilno rukovanje, pa bi trebalo obratiti pažnju da se disk drži tako da prsti i dlan ne dodiruju narezanu stranu diska. Dobro poznat savet je – disk držati jednim prstom kroz centralnu šupljinu, a ostalim prstima ce-de pridržavati na ivici
– diskove bi uvek trebalo čuvati u kutijicama gde nema previše prašine i vlage i gde vazduh normalno cirkuliše kako se ne bi uhvatila vlaga
– ce-de ili di-vi-di ne bi trebalo brisati rukavom, majicom ili nekim drugim delom garderobe. Ti materijali mogu da ostave ogrebotine pa površina veoma lako može da se ošteti. Za brisanje se preporučuje kvalitetna krpa od mikrovlakana i tu krpu ne bi trebalo koristiti i za brisanje prašine po stanu
– disk ne bi trebalo brisati mokrom krpom
– nije preporučljivo ni isuviše pisati po disku jer hemikalije iz markera mogu da oštete površinu
– ukoliko na ce-deu već ima prašine ne bi valjalo ni odmah uzeti krpu i prebrisati. Najpre bi trebalo oduvati prašinu, jer čestice mogu da izgrebu površinu ukoliko se pritisnu krpom
– kompakt diskove ne bi trebalo ostavljati danima van kutije na stolu pored kompjutera. Tako se neprimetno prljaju, što takođe može da ih ošteti.