Hitno nije uvek i važno

26. 10. 2006. 14:42

Dobrodošli u sadašnje vreme; ne samo da leti već i nosi sa sobom one koji se ne drže čvrsto za tle.

Nije loše znati da igranka sa vremenom, kao i svaki drugi stiskavac, ume i te kako da iscrpi. Zato je neophodno (ultimativno!) upravljati vremenom i stresom koji donosi zbrka.

Sasvim sigurno i sami znate za uslov svih uslova, pa i upravljanja vremenom: organizovanost prostora. Lako snalaženje u radnom prostoru štedi vreme i energiju; kada jedared pospremite (ali, ljudski) sve fajlove po ladicama i u fasciklama na računaru, probajte da ih zaista svakodnevno održavate u tom jednom zacrtanom uređenom poretku. Ne dozvolite da odajete izgled rasejanog profesora osim ukoliko to zaista i niste.

Ovim se, za početak, stiče utisak organizovanosti; isto kao što pri osmehu kada nam nije do njega počinje u receptorima da se proizvodi hormon sreće, tako i u ovom slučaju važi ta povratna sprega: vaš prostor sistematski će slati vašim čulima poruku o redu. Na vama je samo da tu jednom uspostavljenu sugestiju iz okruženja (to što ste je sami inicirali je vaš plus) sprovedete – dosledno. Dakle, odlučite da uvedete red i držite se te odluke. Počnite od prostora.

Sledeća stavka vas neće iznenaditi nekom posebnom novošću, ali verovatno baš ovde možda možete da učinite najveći korak: zaboga, naučite da kažete NE! Zvuči poznato? Naravno, ali da biste rekli NE, morate da, sami za sebe, shvatite čemu reći ne. "Franklin Covey", organizacija koja isporučuje alat za poslovnu produktivnost i upravljanje, olakšava uvid u ovo zamešateljstvo jednostavnom podelom na važno, hitno, nevažno i ono što može da čeka (tzv. vremenska tablica).

Prema toj podeli, postoje stvari koje su i urgentne i veoma važne, a tiču se konkretnih rokova i vaših radnih zadataka i projekata; od ovoga nema ništa ni hitnije ni važnije! Postoji i ono što je takođe vrlo važno, ali ipak može da sačeka: na primer, priprema za rad, tj. prikupljanje podataka, istraživanje, uspostavljanje ili održavanje kontakata, ali i ono što je za posao često presudno: građenje dobrih odnosa i osvetljavanje ciljeva.

U toku radnog dana najviše vremena progutaju naizgled sitne stvari koje zahtevaju momentalnu reakciju, ali – nisu suštinski važne, i toga treba biti svestan: svi ti nasumični prekidi i upadi u vaš radni prostor, suvišni izveštaji i nevažni sastanci i telefonski pozivi, kao i problemi s kojima se drugi ljudi suočavaju (!), budimo realni – zaista mogu i treba da sačekaju.

Nipošto ne biste smeli da se u toku radnog vremena rado i često okrećete događajima koji su po prirodi trivijalni; poštedite se slušanja onoga što imaju da kažu tzv. gutači vremena (prepoznaćete ih po tome što vas iscrpljuju nevažnim i dosadnim razgovorima).

Razdvojte vreme u kome uživate i opuštate se od vremena u kome ste posvećeni obavezama; obavestite ljude da ste nedostupni tokom ove dve vremenske sekvence, osim ako se stvarno ne dogodi nešto izuzetno. Odlučite da se promenite, i ostanite dosledni u tome – ubrzo ćete primetiti da je nivo stresa opao i da na poslu pokazujete bolje rezultate i veću efikasnost. I još nešto: budite iskreni sa samim sobom da biste što duže ostali u igri.

Suštinu aktivnog pristupa vremenu sažeo je Čarls Bakston, engleski pivar, filantrop i član Parlamenta s kraja 19. veka: "Ukoliko vam treba vremena za nešto, ne čekajte da se stvori, napravite ga"!