Kako sam ja danas
Из филма „Пекари” Јасмин Феде
Solun – Ljudsko iskustvo je epicentar Solunskog festivala dokumentarnog filma – Slike 21. veka, a ono je zasnovano na borbi za preživljavanje u svetu koji bi trebalo da bude fer i ravnopravan, a nije, u svetu u kojem bi se svi osećali slobodnim, a nismo, kaže za „Politiku” festivalski čelnik Dimitri Epides, obrazlažući suštinu više od 250 uzbudljivih filmskih priča koje su već nekoliko dana na uvidu solunskoj i internacionalnoj publici.
Filmovi su na Solunski festival dokumentarnog filma pristigli sa svih strana sveta, sa njima i njihovi autori, srdačno dočekivani i ispraćeni, u čak osam festivalskih dvorana u kojima publika, pošto okupira sva sedišta, rado sedi na stepenicama ili čak stoji. Po broju filmova, programskih celina, paralelnih događaja i po broju gledalaca, TDF je jedan od najvećih festivala ove vrste u Evropi. Ponuđeni filmovi tematski su razvrstani, ali svi oni, u svojoj osnovi, potvrđuju Džon Grirsonovu definiciju dokumentaraca kao „kreativne interpretacije stvarnosti”. Autori se opredeljuju za različite estetske pristupe, metodološke okvire i ideološke pravce, ali im je zajednička stvaralačka strast i želja da se dođe do istine.
– Cilj ovogodišnjeg festivala je da okupi i na jednom mestu sabere društvenu svest sa umetničkim vrednostima i estetikom. Filmski stvaraoci iznose na videlo mnoge stvari koje su brižljivo skrivene, promatrajući stvarnosti kroz sopstvene oči. Na primer, filmovi iz programa „Kako sam: Izazovi percepcije”, veoma su daleko od „kliničkih” dokumentaraca koje smo viđali na temu osoba sa intelektualnim invaliditetom. Ovi filmovi se usredsređuju na ličnosti ovakvih osoba, pokazuju njihov svakodnevni život i borbu, njihove posebne talente, zahvaljujući kojima oni mogu da se integrišu u društvo – kaže Dimitri Epides.
I zaista, jedna od najzanimljivijih tema na inače brojnim panel-diskusijama na festivalu, upravo su ljudska prava osoba sa intelektualnim invaliditetom, Daunovim sindromom, autizmom, razvoj njihove društvene i obrazovne integracije, opasnost od institucionalnog sindroma, koristi od specijalizovanih obrazovnih centara za ovakve osobe kojima su predrasude okruženja svakodnevni pratioci.
Sve ove teme, otvorene su glasno i jasno, zahvaljujući uzbudljivim dokumentarnim filmovima (ukupno ih je 30!), među kojima posebnu pažnju skreću „Pekari” mlade škotske autorke Jasmin Fede, „Bili Kid” američke autorke Dženifer Venditi, ali i film „Moje ime je Sabina” koji je o svojoj autističnoj mlađoj sestri snimila i režirala slavna francuska glumica Sandrin Boner.
„Pekari” Fedeove, vode gledaoce u svet omalene, ali unikatne pekare u Edinburgu, u kojoj su pekari mladi ljudi sa posebnim potrebama, pravi eksperti svog zanata, ponosni na svoje vešte ruke i ukusna peciva koja proizvode uz puno smeha, međusobnih šala na jeziku znakova – dakle, osobe koje su na veoma human način osposobljene i za samostalan život, kada jednog dana od njih odu oni koji su ih najviše voleli. Film ujedno ukazuje i kako rezultati mogu biti veliki kada se i svojim malim doprinosima uključi i lokalna zajednica. „Bili Kid” Venditijeve za temu ima Aspergerov sindrom (vrsta autizma, neuropsihijatrijski poremećaj), kroz provokativnu priču, pravu odiseju kroz dušu jednog američkog tinejdžera, koji živahno vozi bicikl ulicama omalenog grada ne razlikujući često stvarnost od iluzija, zbog čega njegove frustracije rastu. Naizmenično uzbudljiv i uznemiravajući, ovaj film nudi intiman pogled na svet naizgled neustrašivog mladog autsajdera.
Ličnosti u fokusu ovogodišnjih „Slika 21. veka” su: Sergej Loznica, ukrajinsko-ruski dokumentarista i odnedavno i reditelj svog prvog igranog filma, slavna češka dokumentaristkinja Helena Trestikova i grčka dokumentaristkinja Kiriaki Malama. Njima je festival priredio retrospektive, dok su programski omaži posvećeni dokumentarističkom stvaralaštvu Afrike, Meksika i Srednjeg istoka. Tokom festivala deo vremena provodi se i radno, na tribinama posvećenim „Alternativnim formama informisanja i demokratije”, „Deci u svetu odraslih”, kao i na kongresu Evropske dokumentarističke mreže i pičing forumu.