Godine opasne skupoće
Аутор Новица Коцић
Kartonska tezga jeftine hrane na ulici tuniskog gradića Sidi Buzida, za tuniskog diplomca Mohameda Buazizija bila je poslednje radno mesto.
Ogorčen policijskim nalogom da ukloni ilegalnu „piljarnicu” Buazizi se, sredinom prošlog decembra, polio benzinom, zapalio, da bi početkom januara umro od opekotina. Revolt Mohameda Buazizija danas se označava kao početak narodnih protesta u severnoj Africi, vodećem svetskom uvozniku, zbog sve skupljih žitarica. Papreno nedostižno hrana jedan je od vodećih okidača tekućih nemira širom arapskog sveta, koji pokreće novi lanac poskupljenja strateških sirovina i izaziva osetnu zabrinutost međunarodne zajednice.
Od polovine 2010. do danas, svetske cene hrane nezaustavljivo rastu –pšenica je na berzi u Čikagu skuplja 60 odsto nego lane, kukuruz 92 odsto, soja 46 odsto, šećer za 72 odsto... Svetske cene hrane ovog meseca dostigle su najviši nivo otkako je agencija UN za hranu i poljoprivredu (FAO) 1990. godine uvela „globalni indeks” cena hrane.
Akteri svetske trgovine hranom slažu se da ćudljivi trend podstiču raznorodni faktori: izmenjena klima, postkrizni motivi izvoznika i uvoznika, demografska eksplozija na istoku, pad vrednosti američkog dolara, berzanske spekulacije, pritisak proizvođača genetski modifikovanih namirnica...
Ćudljive klimatske promene, razorne poplave u Australiji , nezapamćene suše u Rusiji, velika zima u Kini... na poljima vodećih izvoznika smanjile su rod i istovremeno izazvale reviziju državnog planiranja izvoza vitalnih sirovina. Neočekivana odluka Rusije prošlog septembra da produži zabranu izvoza pšenice do ove jeseni izazvala je trenutnu uzbunu na svetskim berzama i zalet cena žitarica. Odluci o pažljivo kontrolisanom izvozu žitarica zarad prevashodne zaštite domaćeg tržišta pridružile su se i mnoge druge države, među kojima i Srbija.
U međuvremenu, razorne posledice najnovijeg cunamija na svetskom tržištu hrane opipljive su od Velike Britanije do Avganistana, lanjsko poskupljenje namirnica i sirovina gurnulo je 44 miliona porodica širom sveta u siromaštvo. Nedostižna skupoća osnovnih potrepština ove godine oteraće još 68 miliona ispod UN granice nemaštine, navodi Svetska banka. Svetske cene hrane postaju opasno visoke, upozorava Robert Zelik, predsednik Banke, zalažući se ovih dana za hitnu i koordinisanu akciju proizvođača i uvoznika.
Avaj, trend istorijskog skoka cene hrane u doglednoj budućnosti samo će se nastaviti, procenjuje FAO.
„Cene žitarica u doglednoj budućnosti neće pasti. Ukoliko ovogodišnje žetve pšenice i kukuruza omanu, nije izvesno da će svet u sledeće dve godine imati dovoljno namirnica, uprkos većih rezervi nego u vreme prethodne krize 2007–2008. godine kada je gladovala milijarda ljudi, odnosno šestina čovečanstva. Ovogodišnja aprilska žetva biće ključna za procenu daljeg smera sadašnjeg rasta cena pšenice, ječma, kukuruza, soje…”, procenjuje Abdolreza Abasijan, zvaničnik Međuvladine grupacije proizvođača žitarica pri FAO.
Istovremeno, cena barela nafte, vitalnog oslonca poljoprivredne i prehrambene industrije, obara svoje rekorde i trenutno raste zbog neizvesnog razvoja scenarija oko uvođenja UN zabrane zone letenja nad Libijom, državom sa najvećim dokazanim rezervama petroleja u Africi i jednog od vodećih uvoznika žitarica u Magrebu.
Suočene s neizvesnošću oko daljih pravila funkcionisanja svetskog tržišta hrane mnoge zemlje izvoznici i uvoznici, od Brazila i Bolivije do Nigerije, Ugande, Irana i Ujedinjenih Arapskih Emirata, preduzimaju žustre napore da obezbede rezerve namirnica za domaće stanovništvo. Eksperti FAO upozoravaju da taj napor možda neće biti dovoljan...
Naime, na plodnim oranicama diljem sveta ove godine biće neophodno požnjeti šest odsto više žita nego lane, dok rezerve u silosima treba da porastu za 3,5 odsto da bi čovečanstvo imalo dovoljno hrane da premosti 2011. godinu, upozorava FAO. Globalni nespokoj zbog mogućih manjkova hrane i rasta njenih cena na tržištu širi se pred proleće, sa izuzetkom Afrike, gde za sada najavljuju uglavnom dobar rod žitarica.
FAO procenjuje da svetska proizvodnja hrane do 2050. godine treba da poraste za čitavih 70 odsto da bi podmirila potrebe budućih devet milijardi stanovnika planete.
Tanja Vujić