Poruke Vladimira Vladimiroviča
Završen očekivanim izlivom emocija prema „majčici Rusiji“ na stadionu Crvene zvezde i u Hramu Svetoga Save, na koje ni ruski premijer nije ostao imun, boravak Vladimira Putina u Beogradu mogao bi da se svede na jednu rečenicu: Moskva ostaje saveznik Beograda i u ekonomskom i u političkom smislu. Višesatni radni boravak Vladimira Vladimiroviča u srpskoj prestonici u suštini nije doneo promene u odnosima dve zemlje, iako se po proceni srpske strane premijer Rusije osmehivao više nego što je na to navikao svoje sagovornike, a na aerodromu rekao da se u Beogradu osećao veoma prijatno.
U zvaničnim izjavama i od Tadića i od Putina nismo čuli nešto što već nismo znali ili mogli da očekujemo. Beograd je ponovo potvrdio koliko mu je važno oslanjanje na jedan od „četiri stuba spoljne politike“, a Moskva da sve što odgovara interesima Srbija odgovara i Rusiji.
Akcenat sastanka dve državne delegacije ipak je bio na ekonomiji. Zaključeno je kako nema granica u saradnji i da se spisak zajedničkih projekata povećava. Potpisana su četiri sporazuma i ponovo potvrđeno da nema odustajanja od izgradnje gasovoda „Južni tok.
Posle 200 miliona dolara kojima smo potkrpili budžet, konačno je dogovorena fazna realizacija ostatka povoljnog ruskog kredita u vrednosti od 800 miliona dolara, čije korišćenje kasni, jer nismo bili u stanju da na vreme pripremimo projektnu dokumentaciju za prugu Loznica–Valjevo i beogradski železnički čvor. Pravo krunisanje ovako dobrih bilateralnih odnosa planirano je za nekoliko meseci u Moskvi stavljanjem parafa na Sporazum o strateškom partnerstvu Srbije i Rusije.
A šta je politička poruka Putinove posete Beogradu? Rusija se ne protivi ulasku Srbije u Evropsku uniju, a potvrđeno je i jedinstvo oko Kosova i Metohije i podrška razgovorima Beograda i Prištine.
Kada je u pitanju NATO, ruski premijer je bez dlake na jeziku poručio: „Ulazak Srbije u NATO je vaša stvar i mi ćemo odluku naroda poštovati. Ali ako bi se u vašoj zemlji našlo NATO oružje, morali bismo da menjamo strategiju prema Srbiji…“
Iako zvanični Beograd stalno ponavlja kako ulazak u NATO nije državna politika, pojedini politički, ali i nevladini krugovi, ovo pitanje sa upornošću guraju u polje javnog interesovanja. Zato Putin nije slučajno, baš dan uoči godišnjice početka NATO agresije na SRJ, rekao šta misli na uključivanje Srbije u Severnoatlantsku alijansu. Jer, u parlamentu sede poslanici, barem dve vladajuće i jedne opozicione stranke, koji javno govore – ako hoćemo u EU, moramo i u NATO.
Lakše nam je kada znamo da evropski put Srbije neće ugroziti odnose Beograda i Moskve. Ali da li će tako ostati i za nekoliko godina, kada se približimo vratima EU, a ujedno se pojača pritisak da ne možemo više ostati vojno neutralni?