Tinejdžer osvojio svet

30. 10. 2006. 22:45

Петар Марић (Фото: Лична документација)

Petar Marić, šesnaestogodišnjak, svetski je juniorski šampion u sviranju klasične harmonike, momak koji je na Svetskom kupu održanom od 18. do 22. oktobra u Askeru, nadomak Osla, veštinom zasenio starije od sebe, a od publike izmamio suze i smeh. Oštra konkurencija na najznačajnijem svetskom takmičenju u sviranju harmonike, 59. po redu, i činjenica da je Petar bio najmlađi od učesnika, učinila je da on i njegov profesor pre takmičenja postave skromniji cilj od onoga koji su ostvarili – samo prolazak u drugu etapu. Marić ne samo da je prošao u drugu rundu, već je u prvoj, svirajući "Fugu" Johana Sebastijana Baha i Anđelisovu kompoziciju pisanu posebno za harmoniku, stekao toliku naklonost destočlanog žirija da ga konkurenti nisu mogli dostići.
– Kada sviram pred punom salom zaboravljam na sve, isključim se, mislim samo na muziku, osećam je i dozvoljavam emocijama da me preplave. Ponekad se rastužim, osetim suze u očima, nekada me obuzme neopisiva radost, ushićenje koje prenosim na slušaoce. Kada završim poslednji ton prepuštam se stvarnosti i aplauzu, publika to oseća – objašnjava Marić zašto ljudi koji ga slušaju nisu ravnodušni.

Ovo je njegovo šesnaesto priznanje za devet godina koliko je posvećen muzici, a u poslednje tri osvajao je samo prva mesta. Finansijsku pomoć dobijao je od Ministarstva finansija, Gradskog sekretarijata za kulturu i Opštine Stari grad, ali su najveći teret, ipak, podneli njegovi roditelji.

– Predstavaljao sam našu zemlju i u Južnoj Koreji, a trenuci koje sam proveo u toj dalekoj zemlji ostaće mi zauvek u sećanju. Harmonika i njen zvuk bili su nepoznati Južnokorejcima, ali je naš nastup snažno uticao na njih, pa su pozornicu, na kojoj sam nastupio sa svojim kolegama, nazvali "Belgrejd stejdž" ili "Beogradska pozornica" – kaže mladi Marić.

Petar, učenik muzičke škole Vojislav Vučković, insistira na razlici između klasične i narodne muzike za harmoniku.

– Izvoditi klasičnu muziku na harmonici je neuporedivo teže, jer je narodna muzika jednostrana i u njoj jedna ruka prati drugu, dok je u "klasici" potrebno svirati potpuno različite i odvojene stvari levom i desnom rukom.

U Srbiji je, ipak, prva asocijacija na harmoniku – narodna muzika. Nedavno je Petrov otac posetio predsednika jedne beogradske opštine kako bi ga obavestio o Marićevom uspehu u Norveškoj. Harmonika koja se za mladog umetnika pravi u Italiji vredi 17 hiljada evra, a majstor koji je izrađuje je spustio cenu na deset hiljada, jer mu je čast da na njegovom instrumentu svira svetski šampion. Gospodin predsednik je bio drugačijeg mišljenja i on je Petrovom ocu, na pitanje mogu li računati na izvesnu finansijsku pomoć pri kupovini vrhunskog instrumenta, odgovorio kako ne mogu, jer nije čuo za harmonikaša Petra, već samo za Bata Kandu.