Od izbora do izbora
Izbori jesu na vidiku ali do javnosti još nije doprla vest o tačnom datumu njihovog održavanja, ali predizborna kampanja, sudeći po istupanjima lidera Ujedinjenih regiona Srbije i G 17 plus Mlađana Dinkića otpočela je ovih dana kao da će se na birališta sutra. Istinu govoreći, za tog veoma agilnog političara, donedavnog ministra ekonomije i regionalnog razvoja, predizborna kampanja i politički marketing nikada nisu ni prestajali čak i kada je sedeo u Nemanjinoj.
Veoma retko dalo se razlučiti kada govori kao čovek iz vlade, zadužen za opšte dobro svih građana, ili kao stranački prvak, kome su u povlačenju konkretnih poteza iznad svega interesi svoje partije i ljudi na terenu. Nedavni slučaj „Gorenja”, čija je fabrika i zbog visokih državnih podsticaja otišla iz Valjeva u Zaječar, samo je primer više pragmatičnog shvatanja politike, kao zanata, kojim se Dinkić bavi.
Sada nekadašnji, guverner NBS, pa ministar finansija, a u dva mandata šef resora privrede, ekonomije, pa i regionalnog razvoja, kreće s pričom o tome kako se Srbija veoma sporo i neravnomerno razvija, pri čemu, ako je verovati agencijskom izveštaju, „Beograd dobija skoro sve što ova zemlja stvori, a unutrašnjost, u kojoj živi četiri petine stanovnika – vrla malo i nedovoljno”. Usput, Dinkić se setio i poreske decentralizacije. Što bi, kako reče, porez iz Loznice išao u Beograd, a onda se vraćao nazad… I sve tako redom zalažući se za neposredno biranje gradonačelnika, predsednika opština i da se – lokalnim samoupravama vrati imovina.
Problem, međutim, nije u ovim, tek izgovorenim rečima, već u onome što dojučerašnji ministar nije uradio, a sada ide okolo i kritikujući vlast, čiji je neizostavni akter već celu deceniju, a sve računajući na kratku pamet birača, zadaje sebi i ko zna kome još – nove zadatke.
Umesto da najpre odgovori zbog čega se kao ministar i najodgovorniji čovek za ravnomeran razvoj zemlje nije izborio za taj ideal i ko ga je u tome onemogućio, on to sada na novi politički barjak kači kao izborni ideal. A upravo se on, dok je svojevremeno bio ministar finansija u prvoj vladi Vojislava Koštunice, borio i izborio za sadašnji poreski zakon i njegovu maksimalnu centralizaciju.
Sada, kada je izračunao da se politički profit može zaraditi na drugoj strani tvrdi da mu je stalo do decentralizacije i demetropolizacije.
Svaki političar ima pravo da promeni mišljenje. Mogao je tako u jednom trenutku da misli da je centralizacija poreza dobra i korisna, a da sada ne misli tako. Logično je pretpostaviti da je Dinkić shvatio da će regionalizacija i decentralizacija doneti dobro građanima Srbije na početku mandata ove vlade, zato što je tada i tražio da se regionalizacija nađe u njegovom ministarskom resoru.
Ali, zašto sve što sada predlaže nije predložio na početku mandata nego je čekao da ga razreše dužnosti ministra i da izbori budu na vidiku? I da li će nam za godinu, dve ili pet, pred neke nove izbore Dinkić ponuditi nešto sasvim suprotno decentralizaciji?