I posle svega sreća
Počelo je odlukom da se napravi klozet, a završilo se davanjem bubrega za transplantaciju. Zaista veliki civilizacijski skok.
Među prvim prizorima – Morava kako služi umesto rečenog klozeta, a među poslednjima – divne slike moćne reke koja protiče kroz bajkovite pejsaže.
Između, u 89 epizoda TV serije, ogroman broj motiva, tema, junaka... Svašta je tu stalo: večite seljačke muke sa setvom i žetvom i aktuelne muke vojničke, izbegličke, gastarbajterske; univerzalni ljubavni jadi i specifične boli pogrešno uparenih; rituali svakodnevice sa slikovitim detaljima i verski rituali sa elementima etnografskog; prirodan govor u lokalnom izrazu i patetično „filozofiranje“ naratora; spontane reakcije na zdravstvene probleme i „obrazovni“ putokaz ka njihovom rešavanju...
Izmišljeni Petlovac naseljen je simpatičnim ljudima koji vredno rade, vole svoj kraj, poštuju tradiciju, snalaze se u izazovima modernosti. Pomalo se svađaju, ali se i mire. Pomalo varaju, ali se i kaju. Često su smešni, ali uvek duševni. Mahom su neuki, retko su glupi. I kad su priprosti, znaju za pristojnost. Smušeni ili naivni, skučeni duhom ili vispreni, no neiskvareni. Istinskih negativaca tu nema. Oni koji dođu sa strane s namerom da pomute vodu na kraju bivaju osujećeni.
I ružne i tužne stvari ovde izađu na dobro. Pobede se teške bolesti. Odlutali potomci vraćaju se kući. Usamljeni momak konačno stiče nevestu. Ko traži posao – nađe ga. Svakojake se sekiracije ređaju iz dana u dan, ali se opet slogom, dobrotom, pa i pameću, savladavaju.
Šta je na kraju ispala serija „Selo gori a baba se češlja“ – za čiji je naziv, više kao dosetka nego kao suštinsko pokriće sadržaja, uzeta jedna narodna poslovica? Slika stvarnog života? Seoska idila? Nešto između?
Šampion TV rejtinga. Miljenik publike. Čist dobitak za sve aktere.
Kompletan autor (scenario, režija, glavna uloga) Radoš Bajić pronašao je recept za uspeh ne opterećujući se žanrom ili stilskim jedinstvom, mešajući humor i melodramu, dokumentarnost i burlesku, idilu i paskvilu, scene prizemne komike i sekvence snažnog, gotovo tragičnog naboja, ruralno i urbano, domaće i strano, glumce koji klize u šmiru i time svoje likove preterano karikiraju sa onima koji zadate osobenosti svojih junaka razvijaju tako da ih učine složenijim...
A Radio-televizija Srbije pronašla je zahvalan obrazac programskog populizma kojim uspeva da se na uljuđeniji način nosi sa konkurentima na medijskoj sceni na kojoj se sve više igra prizemno i uprostačeno. Ostaje joj da, ploveći na talasu popularnosti svojih novijih serija, koje prikazuje u sve kraćem rasponu između premijere i prve, druge, treće... reprize, krene korak dalje. Da traga za još većom raznovrsnošću sižea i pristupa, za dramskim programom veće specifične težine, za izrazitijim kulturnim izazovima i naglašenije umetničkim ciljevima TV produkcije koju nudi gledaocima. Bez obzira na rekordnu gledanost „Sela“, u TV publici su i oni koji s pravom očekuju od Javnog servisa i nešto drugo i drugačije.