Država ponovo krpi rupe u radnom stažu
Синдикати инсистирају да минимална цена рада буде 102 динара Фото Бета
Ukoliko u narednih nekoliko dana zaista bude potpisan društveni dogovor predstavnika sindikata, poslodavaca i države, zaposleni bi mogli da se nadaju da će im rupe u radnom stažu biti „zakrpljene”, dok bi poslodavci mogli da očekuju povećanje neoporezivog dela zarade. Međutim, konačan ishod pregovora zavisiće od finansijskih efekata ovih mera, a preciznije računice prave stručnjaci iz Ministarstva finansija. Sa njihovom procenom ministar rada Rasim Ljajić treba u četvrtak da izađe pred predstavnike sindikata i poslodavaca.
Iako je potpisivanje sporazuma bilo najavljeno za danas, natezanja oko minimalne cene rada i dalje traju. Predstavnici države ponudili su da minimalac iznosi 98 dinara, a od juna 100 dinara po satu. Međutim, sindikati su tu ponudu odbili insistirajući da minimalna cena rada bude 102 dinara.
Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca, kaže da su poslodavci spremni da prihvate da isplaćuju minimalac koji predloži Ministarstvo finansija. Država bi izlaskom u susret zahtevu sindikata, prema njegovom mišljenju, mogla da ugrozi visinu minusa u svojoj kasi, odnosno dogovor sa Međunarodnim monetarnim fondom. Jer povećanje minimalne cene rada, kako ističe, neminovno uzrokuje i povećanje ostalih zarada.
– Ukoliko bi na primer minimalac bio uvećan za 10 dinara po satu ili oko 2000 dinara mesečno, zaposleni sa koeficijentom četiri dobili bi četiri puta veću povišicu. Ona bi iznosila oko 8.000 dinara. Ne možemo da kažemo povećaćemo samo plate za one sa minimalnim primanjima, jer ćemo doći u situaciju da visinu njihovih zarada u pojedinim slučajevima izjednačimo sa platama radnika sa srednjom stručnom spremom – objašnjava Atanacković.
Za poslodavce je, prema njegovim rečima, najvažnije da se uvede disciplina plaćanja, ali i smanjivanje zahvatanja iz zarada, a o tome, kako je rekao, može da odluči samo Ministarstvo finansija.
Stručnjaci Ministarstva finansija trebalo bi takođe da izračunaju i da li je moguće izaći u susret zahtevima poslodavaca, koji između ostalog predviđaju povećanje neoporezivog dela zarade. Prvobitni zahtev poslodavaca, kao saznajemo, bio je da neoporezivi deo zarade bude jednak minimalnoj zaradi što je, prema prvim procenama, finansijski neprihvatljivo.
Među predlozima poslodavaca nalazi se i zahtev da se ograniči maksimalni iznos firmarina koje ubiraju opštine na lokalu, jer su tokom krize privrednici negodovali kako su takse i kvaziporeski nameti preveliki. Na spisku mera koje predlažu poslodavci je i regulisanje povraćaja poreza na dodatu vrednost, ali i uvođenje određenih olakšica na uvoz mašina i opreme kako bi jeftinije mogli da započnu biznis.
Da li će ovi njihovi zahtevi ući u tekst sporazuma obavestiće ih, kaže ministar rada, u četvrtak. On ne isključuje mogućnost da do dogovora uopšte ne dođe.
– Nećemo potpisati sporazum ako poslodavcima bude nametao dodatne obaveze pored ovih koje već imamo – kaže Atanacković.
Sa druge strane, Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata, rekao je Tanjugu da u pregovorima nema „kamena spoticanja”, već da je reč o želji sve tri strane da se postigne dogovor o najboljim rešenjima, prihvatljivim za poslodavce, zaposlene, sindikate i državu.
Sindikati u ovim pregovorima insistiraju da se radnicima kojima do 2010. godine nesavesni poslodavci nisu uplaćivali staž i zdravstveno osiguranje ta „rupa” pokrije.
Država će im, kako nezvanično saznajemo, najverovatnije izaći u susret.
– Dugo se polemisalo o tome da li će neko kome poslodavac nije uplaćivao zdravstveno imati pravo na zdravstvenu zaštitu. Najverovatnije će biti prihvaćen predlog da jednokratnom uplatom budu overavane knjižice za godinu za koju se plaća, bez obzira na prethodna dugovanja poslodavca. A Republički zavod za zdravstvenu zaštitu će svoja potraživanja rešavati na sudu – kaže jedan od učesnika socijalno-ekonomskog dijaloga.
O vanrednom povećanju plata u javnom sektoru, kaže naš izvor, nije bilo reči u pregovorima i to se, po svemu sudeći, neće naći u sporazumu.
A. Nikolić
M. Avakumović