Četiri ministra, jedna fabrika
Koliko juče, kolona vladinih vozila stigla je u Kuršumliju, da obeća bolje sutra. Četiri aktuelna ministra, i jedan bivši, učestvovali su u omiljenoj epizodi srpske politike zvanoj svečano otvaranje. Taj običaj je naročito omiljen u predizbornim kampanjama, koja, kako nas ubeđuju partijski lideri, nije ni počela.
U obavezan sastav takvih parada spadaju omiljene fraze tranzicijskog novogovora o novim radnim mestima, investicijama, rastu izvoza, a ima tu i nešto populizma, poput opstajanja mladih na svojim ognjištima. Uz inteligentnu, ali neizbežnu, opasku o sprečavanju odliva mozgova.
Tako beše i juče. Otvarala se fabrika ŠIK „Simpo” za proizvodnju sirovog lesonita u kojoj su zaposlena 522 radnika, zahvaljujući pomoći vlade od 14 miliona evra. Ivica Dačić je umetnuo nešto od geopolitike, pa rekao da je kuršumlijski kraj od strateške važnosti za celu Srbiju jer se Kuršumlija nalazi nadomak Kopnene zone bezbednosti. Njegov koalicioni kolega Jovan Krkobabić nije hteo da se zaustavi samo na ovom podvigu, nego se zagledao u budućnost, pa istakao da treba uvesti nove tehnologije i zaposliti još ljudi. Verica Kalanović se ipak držala svog resora, pa se vratila na klasičnu ekonomiju, ali sa ljudskim likom. Rekla je da je otvaranje novih pogona borba Vlade Srbije za svakog čoveka i svaku fabriku. Njen partijski kolega iz URS-a Nebojša Ćirić najavio je da će vlada ove godine investirati još 1,5 miliona evra.
Ćirićev prethodnik u vladi, ali još uvek neprikosnoveni partijski šef, Mlađan Dinkić ekspertski je analizirao uticaj religije na fabriku lesonita, pa uzviknuo: „U otvaranju ŠIK ’Simpa’ ima simbolike pred nastupajući praznik Uskrs, jer je firma prošla put od posrnuća do uskrsnuća.”
Ali ova fabrika nije podignuta donacijama svevišnjeg, već novcem poreskih obveznika, dakle svih građana Srbije. Vladu treba pohvaliti zbog podizanja nove fabrike, jer je situacija u Kuršumliji zaista očajna. Ali skromnost i odricanje od stare navike sticanja političkih poena na narodnim parama nikako da postane pravilo ponašanja naših ministara. Njih četvorica, i jedan bivši, hajde da ne budemo licemerni, nisu jedini junaci srpskih svečanih otvaranja. To je, jednostavno, manir i ostalih. Da nije ove gužve oko Nikolića, na šik otvaranju možda bi se okupio i ceo Cvetkovićev kabinet.
Ali pre nešto više od godinu dana niko od njih nije pokazivao toliki entuzijazam. Tada su radnici nekadašnjeg propalog giganta mesecima bili bez plata. Onako nervozni i gladni, blokirali su magistralu, pozivajući ministre da ih posete, kako bi ih upitali za junačko zdravlje. Naravno, ministrima tada nije padalo na pamet da se isprse na barikadama. Radnici ipak dugo nisu jeli, ministri su ćutali, pa je magistrala bila pod blokadom oko dve nedelje.
Ali vlada je bila stabilna – a izbori daleko.