Lekcije iz optimizma
Реза Мир-Карими Фото Л. Адровић
U Muzeju jugoslovenske kinoteke sinoć je završen Festival iranskog filma, u okviru kojeg je kroz dela "Dečak i vojnik", "Pod mesečinom" i "Ovde gori svetlo" prikazan portret nove snage iranske kinematografije, Reze Mir-Karimija.
Svetska kritika Karimija naziva "budućnošću i merom novog iranskog filma", ističući da "besprekorna naracija, vrtlog emocija, vizuelna nepretencioznost i milenijumska tradicija iranske kulture progovaraju iz Karimijevog dela".
Ljubaznošću menadžmenta Jugoslovenske kinoteke i Iranskog kulturnog centra u Beogradu, reditelj Karimi govorio je za "Politiku" o optimizmu, slavi iranskog filma, novom filmu i Kusturici.
INTERVJU
Vaši filmovi odišu optimizmom. Mislite li da je nada i dalje neophodna u životu svih nas?
– Optimizam je najprisutnija tema u svetskom filmu danas. U mojim filmovima nema karaktera sa isključivo negativnim kontekstom, a ja ih i izbegavam. Moji junaci su, uglavnom, pozitivno nastrojeni. Optimizam i nada predstavljaju glavne teme koje me interesuju. Moji filmovi su dosta obojeni verskim kontekstom. Takva tema zahteva da likovi imaju pogled na svet za koji se zalaže i vera, a to je pozitivizam i optimizam.
Upravo snimate novi film. Preovlađuje li optimizam u temi o položaju žene u Iranu danas?
– Film se zove "Tako jednostavno", a osnovna tema je život iranske domaćice koja na svojim plećima ima i domaćinstvo i brigu o porodici, a kroz tu priču se provlači i tema o položaju žena u današnjem Iranu. Očekuje me još blizu mesec dana snimanja. Trenutno sam u fazi izbora glumaca za drugi deo snimanja, jer volim da radim sa glumcima koji nisu mnogo popularni. Kao i moje kolege, volim i želim da moji filmovi učestvuju na festivalima, pa kada ga završimo, ponudićemo ga, pre svih, Kanskom festivalu.
U čemu se ogleda višegodišnji uspeh i slava iranskog filma?
– Ispitivanje globalnog uspeha iranskog filma je tema koja fascinira svet već nekoliko godina i svako ima svoj stav o tome. Ako bismo morali da se ograničimo na nekoliko faktora tog uspeha, oni bi bili jednostavnost i iskrenost koji se pletu oko ljudskih priča.
Koliko ti uspesi olakšavaju realizaciju novih filmova?
– Snimanje filma u Iranu nije toliko skupo kao u Evropi ili Americi. Država štiti kinematografiju, učestvuje u finansiranju i pomaže i mlade i afirmisane reditelje. Moje kolege imaju mogućnost da koriste i sredstva koja nisu državna, da ostvaruju koprodukcije sa drugim zemljama, fondovima i producentima. Godišnje se snimi blizu 70 igranih i oko 40 kratkih i dokumentarnih filmova.
Često Vas porede sa starijim kolegama – Kiarostamijem, Madžidijem, Mahmalbafom. Smeta li Vam to ili Vam godi?
– Draga su mi ta poređenja. Dosta sam naučio od njih i vrlo ih poštujem i cenim. U pogledu forme moji filmovi imaju dosta zajedničkog sa njihovim delima, ali kada je u pitanju sadržina želim da izgradim stil i stav koji je manje zastupljen u iranskom filmu, neke nove poglede i pristupe. Želim da odslikam probleme shvatanja i verovanja običnog sveta, koji su povezani sa političkom situacijom, o čemu se retko govori u našim filmovima. Želim da dam pogled na trenutno stanje u Iranu, drugačije od žurnalističkog sagledavanja. Dakle, ono dublje, pomalo metafizički, što sam i prikazao u filmovima "Pod mesečinom" i "Ovde gori svetlo". Takav pristup je manje zastupljen u Iranu, što je konstatovala i kritika.
Ne krijete da naš reditelj Emir Kusturica dosta utiče na Vas. Čime Vas fascinira?
– Kusturica je poznato ime u Iranu i vrlo je cenjen. Na dopadljiv način on povezuje ironiju i tragediju, a da bi tu vezu izveo do kraja pažljivo bira glumce. Njegovi likovi često deluju metafizički, nestvarno. Bez obzira koliko je sudbina tih likova teška, oni zrače nadom i optimizmom i drže se zajedno čak i kada im život nije baš naklonjen. Odnos tih junaka raduje gledaoce i daje nam motivaciju da nastavimo dalje. Kusturica svojim negativnim likovima ne daje mnogo prostora da izađu na površinu. Najviše mi se dopadaju "Dom za vešanje" i "Otac na službenom put", a najveći uticaj Kusturice i njegovog dela u mojim filmovima vidljiv je u načinu pripovedanja.