Branko Mladić: Neka svako radi svoj posao
Бранко Младић, брат од стрица испред куће у којој је крио команданта Војске Републике Србије Фото Бранка Малиш
Lazarevo – Da nekoliko novinarskih ekipa iz inostranstva juče nije stajalo u ulici Vuka Karadžića u banatskom selu Lazarevu, niko ne bi ni pretpostavio da je samo dan ranije baš tu uhapšen najtraženiji haški optuženik – general Ratko Mladić. Ljudi nezainteresovano prolaze pored kuće koja je juče verovatno bila najslikaniji objekat u svetu, voze bicikle, idu na posao i, čini se, nikoga više posebno ne zanima događaj od pre dva dana.
Branko Mladić, u čijoj kući je uhapšen njegov stric general Ratko Mladić, od ranog jutra je u poslu. Skuplja detelinu i radi u dvorištu i na njivi, kao i inače, baš kao da se ništa nije dogodilo. Ne obazirući se na novinare, prolazi kroz gužvu noseći kosu i drugi poljoprivredni alat. Iako nije želeo da razgovara sa novinarima, odlučio je ipak da da kratku izjavu i da se fotografiše samo za „Politiku”.
– Razumite me, ne želim da dajem izjave. Nemam šta da vam kažem – ljubazno je odgovorio Branko Mladić.
Na sugestiju da bi na taj način, kada bi se obratio medijima, prekinuo hajku koja se u poslednja dva dana odigrava oko njegove kuće sa osmehom odgovora:
– Ma, meni oni ništa ne smetaju, neka rade ljudi svoj posao, a ja radim svoj. Šta ću, ako im nije dosadno neka stoje, ali ja ne želim da razgovaram ni sa kim – rekao je i s blagim osmehom nastavio da kosi travu u dvorištu.
Za ovog čoveka, ali i za celu familiju Mladić, u selu imaju samo reči hvale.
(/slika2)– To su radni i pošteni ljudi, porodični i dobre komšije, svako bi stao u njihovu odbranu – kaže Brankova prva komšinica Rada Guzina (1921).
Ona živi odmah pored kuće u kojoj se odigralo hapšenje i, kako kaže, nije mogla da se povrati od šoka kada je shvatila šta se događa i koga hapse.
– Moj sin je bio prisutan kada su ga hapsili, ja sam pošla da ga pozovem ne znajući šta se događa, bilo mi je neobično da tako rano nije u kući. Policajci su me ljubazno vratili sa kapije i objasnili o čemu se radi – kaže baka Rada.
Ona familiju Mladić poznaje dugo, takoreći celog života.
– Ma dolazio je Ratko ovde, još kao dete. Ne znam za ovaj period, od kada ga traže nisam ga videla, ali sećam ga se kao mladića. Ma to vam je bio momak „ko jabuka”. Divan, pristojan, fin, vredan, dobro je učio tu školu. Eto i general je postao – priča Rada Guzina.
Kao i mnogi meštani i ona veruje da je Ratko Mladić tokom noći pre hapšenja doveden odnekud u Lazarevo. Neki meštani tvrde da se u baštama vide neobjašnjivi tragovi automobilskih guma. Uvereni su da je nemoguće da je tu boravio godinama.
– Ma kakvi, pa valjda bi ga neko video. To je čista laž, pa mi svakog dana skoro pijemo kafu, dobre smo komšije, Branko nam je prijatelj, pa sigurno bismo nešto primetili – izričita je bila naša sagovornica.
Kao i ostali meštani i ona kaže da nije primećeno da se neko nepoznat šeta selom, a pogotovo ne osoba koju su videli na fotografiji posle hapšenja, odnosno Mladić.
U vidno dobrom raspoloženju je bilo i nekoliko policajaca koji su, iz predostrožnosti, boravili preko puta kuće Branka Mladića. Moglo bi se reći da su novinari iz inostranstva, juče domaćih skoro da i nije bilo, zatečeni događajem od pre dva dana. Građani su, kažu, prema njima danas ljubazni, a nisu krili zadovoljstvo što su ih u gotovo svakoj kući ponudili kafom i osveženjem.
Milan Kalkan, pedesetpetogodišnji trgovac iz Lazareva, potvrđuje naš utisak da je situacija danas zaista uobičajena.
Iako je razočaran što je general Ratko Mladić uhapšen, kaže da nema potrebe za uzavrelom atmosferom.
– Mislim da nije trebalo živ da se preda. Nekako, u ratu je smatran herojem, a ova predaja je u očima naroda kukavička. Razočaran sam što je naše inače mirno mesto dospelo u žižu javnosti na ovaj način. Verovatno su ljudi zbog toga i bili revoltirani. Ali evo vidite danas je situacija znatno drugačija. Tako je to kod svih Srba, ne samo ovde – zaključuje naš sagovornik i odlazi da gleda prenos teniskog meča Novaka Đokovića.
To je , kaže, događaj broj jedan i nešto čime treba da se ponosimo.
U Lazarevu je juče bilo baš kao što kaže stara izreka iz Višegrada, odakle potiče većina ovdašnjeg stanovništva: „Novi dan, nova i nafaka”.
Branka Mališ